Prethodno tumačenje nefs-i-levame obuhvaća i nefs-i mutmeine. Ova dva izraza su nazivi za bogobojaznog čovjeka (osobu).
U sufijskoj terminologiji susrećemo se sa sljedećim konceptom. Plemeniti sufije kažu da čovjekova priroda prolazi kroz tri stadija ljudskog razvoja.
Prvi stadij je poznat kao nefs-i amare, duša koja sebe iskušava (zlu), kako Časni Kuran' kaže:
إِنَّ النَّفْسَ لأَمَّارَةٌ بِالسُّوءِ
'...ta duša je sklona zlu...[12:53]'
Drugi stadij u razvoju je poznat kao
nefs-i levame,
duša koja sebe kori - može se prevesti kao
samokritička svjesnost (savjesnost).
Prvi stadij se razvija u drugi kada putnik pokaže ispravnost (pravičnost) te pokaže napredak u
rijadah,
asketskoj disciplini i
mudzahadah,
duhovnoj borbi. Ova osoba (duša) je svjesna svojih nedostataka. Ona žali zbog svojih zala (grijeha) i mana, ali nije potpuno odvojena od njih.
Treći i najviši stadij u razvoju je poznat kao
nefs-i mutmeine,
smirena duša. Duša dolazi na ovaj stadij kada iskazuje ispravnost (pravičnost) te postigne Božansku bliskost i primjenjuje šerijat toliko čvrsto da on postaje njezina priroda, koja mrzi sve što je suprotno šerijatu. Naziv duše na ovom stadiju je
mutmeine.
