Ovo se dogodilo u godini rođenja poslanika Muhammeda a.s. Ebreha El-Ešrem bio je upravitelj nad Jemenom u korist kralja Etiopije (Jemen je bio dio etiopskog kraljevstva). On (Ebreha) je razmišljao da sagradi kuću (kao Ka'bu u Mekki) u Sani (glavnom gradu Jemena) i pozove Arape da obavljaju hodočašće ondje u Sani umjesto Ka'bi (El-Bejt El-Haram) u Mekki, s namjerom da skrene trgovinu i njene koristi od Mekke na Jemen.
On je svoju zamisao iznio kralju Etiopije koji se složio s njim. Tako je kuća (crkva) bila sagrađena i on joj je dao naziv El-Kullais, a toj crkvi nije nalikovala nijedna u to vrijeme. Jedan čovjek iz plemen Kurejš iz Mekke je došao tamo i bivši razbješnjen time obavio je na tom svoje prirodne potrebe, zamrljao njene zidove i otišao.
Kada je Ebreha El-Ešrem to vidio nije mogao kontrolisati svoj bijes pa je podigao vojsku da napadne Mekku i razori Ka'bu. On je u vojsci imao trinaest slonova i među njima je bio jedan zvani Mahmud koji je bio najveći među njima. Tako su oni napredovali i svako od arapskih plemena ko se sučio s njima bio je ubijen ili poražen (u borbi) dok se nisu približili Mekki.
Tad je došlo do pregovora između Ebrahe El-Ešrema i glavara Mekke (Abdul Muttaliba bin Hašima, dede Poslanikovog a.s.) pa je zaključeno da Ebraha vrati kamile Abdul Muttaliba koje je bio uzeo, a onda bi Ebreha odlučio o Ka'bi. Abdul Muttalib je naredio ljudstvu Mekke da evakuira grad i ode na vrhove brda sa svojim ženama i djecom u slučaju kakve štete od napadača. Zatim se ta vojska pokrenula prema Mekki dok nisu stigli do Muhassir doline.
Dok je vojska marširala prema Mekki u sredini doline, iznenada je ona bila zauzeta jatima ptica, jatom za jatom, puštajući iz zraka na njih male kamenčiće neznatno veće od lećine sjemenke. Koji god je vojnik pogođen tim kamenčićem njegovo meso bi se raspalo u komade. Tako su oni izginuli u potpunom uništenju. Ebreha El-Ešram je bježao a tijelo mu se raspadalo, dok na putu nije umro. Takva je bila pobjeda data od Allaha narodu Mekke i takva je bila zaštita od Njega za Njegovu kuću (Ka'bu). Od tada pa do danas Arapi cijene Ka'bu, Harem i njegove stanovnike. (Vidi Tefsir Ibn Kesir).
