Ovo se dogodilo u godini rodenja poslanika Muhammeda a.s. Ebreha El-Ešrem bio je upravitelj nad Jemenom u korist kralja Etiopije (Jemen je bio dio etiopskog kraljevstva). On (Ebreha) je razmišljao da sagradi kucu (kao Ka’bu u Mekki) u Sani (glavnom gradu Jemena) i pozove Arape da obavljaju hodocašce ondje u Sani umjesto Ka’bi (El-Bejt El-Haram) u Mekki, s namjerom da skrene trgovinu i njene koristi od Mekke na Jemen.
On je svoju zamisao iznio kralju Etiopije koji se složio s njim. Tako je kuca (crkva) bila sagradena i on joj je dao naziv El-Kullais, a toj crkvi nije nalikovala nijedna u to vrijeme. Jedan covjek iz plemen Kurejš iz Mekke je došao tamo i bivši razbješnjen time obavio je na tom svoje prirodne potrebe, zamrljao njene zidove i otišao.
Kada je Ebreha El-Ešrem to vidio nije mogao kontrolisati svoj bijes pa je podigao vojsku da napadne Mekku i razori Ka’bu. On je u vojsci imao trinaest slonova i medu njima je bio jedan zvani Mahmud koji je bio najveci medu njima. Tako su oni napredovali i svako od arapskih plemena ko se sucio s njima bio je ubijen ili poražen (u borbi) dok se nisu približili Mekki.
Tad je došlo do pregovora izmedu Ebrahe El-Ešrema i glavara Mekke (Abdul Muttaliba bin Hašima, dede Poslanikovog a.s.) pa je zakljuceno da Ebraha vrati kamile Abdul Muttaliba koje je bio uzeo, a onda bi Ebreha odlucio o Ka’bi. Abdul Muttalib je naredio ljudstvu Mekke da evakuira grad i ode na vrhove brda sa svojim ženama i djecom u slucaju kakve štete od napadaca. Zatim se ta vojska pokrenula prema Mekki dok nisu stigli do Muhassir doline.
Dok je vojska marširala prema Mekki u sredini doline, iznenada je ona bila zauzeta jatima ptica, jatom za jatom, puštajuci iz zraka na njih male kamencice neznatno vece od lecine sjemenke. Koji god je vojnik pogoden tim kamencicem njegovo meso bi se raspalo u komade. Tako su oni izginuli u potpunom uništenju. Ebreha El-Ešram je bježao a tijelo mu se raspadalo, dok na putu nije umro. Takva je bila pobjeda data od Allaha narodu Mekke i takva je bila zaštita od Njega za Njegovu kucu (Ka’bu). Od tada pa do danas Arapi cijene Ka’bu, Harem i njegove stanovnike. (Vidi Tefsir Ibn Kesir).