U dvanaestom ajetu sure 86 Allah dž.š. izriče zakletvu:
"We-l-erdi zati-s-sadi." (Qur'an, 86:12)
Prijevod ajeta glasi:
"Tako mi Zemlje pune raspuklina."
Bosanski prevodioci Kur'ana citirani ajet ovako prevode:
Čaušević-Pandža: "I tako mi Zemlje koja se rastvara (i iz koje niče)."
Korkut: "I Zemlje koja se otvara da rastinje nikne."
Karić: "I Zemlje koja se rastinju otvara."
Ključna riječ u ovom ajetu je sadea i ona znači pukotina, rasjelina, raspuklina.
Odmah se da zapaziti da se u ajetu ne spominje nikakvo otvaranje Zemlje, ne spominje se nikakvo rastinje i ne spominje se nikakvo nicanje.
Ajet je ustvari konstatacija ili iznošenje činjenica vezanih za postojeće stanje Zemljine kore.
Rani komentatori Kur'ana ovo su mogli shvatiti samo u smislu pucanja tla da bi iznikla biljka. Jednom, kad bacite sjeme u zemlju, a potom zalijete vodom, iz zemlje će izbiti mladica onoga šta ste posijali u svojoj punoj ljepoti. Sposobnost mladice da sama iznikne je čudo samo po sebi.
Ipak, pucanje tla, da bi iznikla biljka je samo jedan od aspekata značenja "zemlje pune raspuklina."
Nakon drugog svjetskog rata, u potrazi za mineralima, naučnici su se spustili na dna mora i okeana. Na njihovo iznenađenje ustanovili su da najveće dubine okeana nisu u centru, kao što se ranije vjerovalo, nego na periferijama, a da su najplići dijelovi okeana i mora u sredini. Dalja istraživanja su otkrila da je vanjski kameni sloj Zemlje na mnogim mjestima raspuknut i da se te raspukline i usjeci kreću u pravcu sjever jug i istok zapad u svim pravcima i da su dugačke desetine hiljada kilometara i duboke 60 do 150 kilometara po čitavoj debljini kamene Zemljine kore. To omogućava rastopljenoj magmi ispod litosfere da dopre do dna mora i okeana. Iz ovih pukotina ističe lava na površinu gradeći planine usred mora, što je poznato kao srednjookeanski grebeni. Najveći vrh na Zemlji je Mount Everest 8.812 m iznad nivoa mora. Međutim, na dnu okeana imamo uzdignuća koja se dižu u visinu preko 11 km.
Dakle, jedna od glavnih karakteristika naše planete jesu njene raspukline.
Na tim raspuklinama sudaraju se kontinentalne ploče i međusobno taru izazivajući zemljotrese i vulkanske erupcije.
One omogućavaju enormnim količinama rastopljenog stijenja da ističu i stvaraju srednjookeanske grebene. Da Zemlja nema ovih raspuklina koje omogućuju prenos toplote iz unutrašnjosti prema Zemljinoj kori, život na Zemlji bio bi praktično nemoguć.
Čovjek se može zapitati kako je Poslanik a.s. mogao znati ove činjenice, obzirom da nikada nije bio na moru. Kako bi on ovo mogao znati, da ga nije obavijestio Allah, Stvoritelj? I zašto se Kur'an osvrće na činjenice koje su u vrijeme njegove objave bile nepoznate, a i za stoljeća koja će doći?
Allah je, u svome vječnom znanju, znao da će doći vrijeme kada će naučnici otkriti ove činjenice, a onda shvatiti da je Kur'an riječ Njegova i da je Muhammed a.s. pečat Njegovih poslanika.
