U dvanaestom ajetu sure 86 Allah dž.š. izrice zakletvu:
“We-l-erdi zati-s-sadi.” (Qur’an, 86:12)
Prijevod ajeta glasi:
“Tako mi Zemlje pune raspuklina.”
Bosanski prevodioci Kur'ana citirani ajet ovako prevode:
Cauševic-Pandža: “I tako mi Zemlje koja se rastvara (i iz koje nice).”
Korkut: “I Zemlje koja se otvara da rastinje nikne.”
Karic: “I Zemlje koja se rastinju otvara.”
Kljucna rijec u ovom ajetu je sadea i ona znaci pukotina, rasjelina, raspuklina.
Odmah se da zapaziti da se u ajetu ne spominje nikakvo otvaranje Zemlje, ne spominje se nikakvo rastinje i ne spominje se nikakvo nicanje.
Ajet je ustvari konstatacija ili iznošenje cinjenica vezanih za postojece stanje Zemljine kore.
Rani komentatori Kur’ana ovo su mogli shvatiti samo u smislu pucanja tla da bi iznikla biljka. Jednom, kad bacite sjeme u zemlju, a potom zalijete vodom, iz zemlje ce izbiti mladica onoga šta ste posijali u svojoj punoj ljepoti. Sposobnost mladice da sama iznikne je cudo samo po sebi.
Ipak, pucanje tla, da bi iznikla biljka je samo jedan od aspekata znacenja “zemlje pune raspuklina.”
Nakon drugog svjetskog rata, u potrazi za mineralima, naucnici su se spustili na dna mora i okeana. Na njihovo iznenadenje ustanovili su da najvece dubine okeana nisu u centru, kao što se ranije vjerovalo, nego na periferijama, a da su najplici dijelovi okeana i mora u sredini. Dalja istraživanja su otkrila da je vanjski kameni sloj Zemlje na mnogim mjestima raspuknut i da se te raspukline i usjeci krecu u pravcu sjever jug i istok zapad u svim pravcima i da su dugacke desetine hiljada kilometara i duboke 60 do 150 kilometara po citavoj debljini kamene Zemljine kore. To omogucava rastopljenoj magmi ispod litosfere da dopre do dna mora i okeana. Iz ovih pukotina istice lava na površinu gradeci planine usred mora, što je poznato kao srednjookeanski grebeni. Najveci vrh na Zemlji je Mount Everest 8.812 m iznad nivoa mora. Medutim, na dnu okeana imamo uzdignuca koja se dižu u visinu preko 11 km.
Dakle, jedna od glavnih karakteristika naše planete jesu njene raspukline.
Na tim raspuklinama sudaraju se kontinentalne ploce i medusobno taru izazivajuci zemljotrese i vulkanske erupcije.
One omogucavaju enormnim kolicinama rastopljenog stijenja da isticu i stvaraju srednjookeanske grebene. Da Zemlja nema ovih raspuklina koje omogucuju prenos toplote iz unutrašnjosti prema Zemljinoj kori, život na Zemlji bio bi prakticno nemoguc.
Covjek se može zapitati kako je Poslanik a.s. mogao znati ove cinjenice, obzirom da nikada nije bio na moru. Kako bi on ovo mogao znati, da ga nije obavijestio Allah, Stvoritelj? I zašto se Kur’an osvrce na cinjenice koje su u vrijeme njegove objave bile nepoznate, a i za stoljeca koja ce doci?
Allah je, u svome vjecnom znanju, znao da ce doci vrijeme kada ce naucnici otkriti ove cinjenice, a onda shvatiti da je Kur’an rijec Njegova i da je Muhammed a.s. pecat Njegovih poslanika.