"Kada se Sunce smota (izgubi svjetlost)." (Kur'an, 81:1)
Zbivanje sa Suncem predstavljeno sa riječi "kuwwire" podrazumijeva njegovo zapreminsko povećanje (kao što se povećava klupko kad se namotava), i njegov gubitak sjaja.
U dalekoj budućnosti Sunce će zadebljati, pretvoriti u crvenog diva i uništiti sve što je čovjek stvorio na Zemlji. Ta je činjenica već nekoliko desetljeća poznata znanstvenicima. Međutim, detalji te kasne evolucije Sunca tek su u zadnje vrijeme razrađeni. Prema tim rezultatima Zemlja će ipak preživjeti taj događaj, ali na samoj granici preživljavanja. Naučnici I.J. Sackmann i K.E. Kraemer (Univerzitet Caltech), te A.I. Boothroyd (Toronto) razradili su novi evolucijski model razvitka Sunca čija su dva značajna parametra sjaj i promjer.
Sunce je započelo svoj život na glavnom nizu Hertzsprung - Russelovog dijagrama ( H - R dijagram ) prije 4,5 milijarde godina, sa svega 70% sadašnjeg sjaja. U sljedećih 1,1 milijardu godina sjaj Sunca će porasti za 10% od svog sadašnjeg sjaja. To povećanje sjaja, a time i emitirane energije, bit će dovoljno da na Zemlji izazove katastrofalne promjene. Ali već i mnogo prije život na Zemlji neće biti moguć, barem ne u ovakvom obliku kao danas. Za 6,5 milijardi godina Sunce će sjati 2,2 puta jače nego danas i tada će početi sa napuštanjem glavnog niza H - R dijagrama u smjeru grane crvenih divova.
U daljnjih 1,3 milijarde godina promjer Sunca povećat će se 170 puta u odnosu na današnji promjer, tako da će se putanja Merkura naći unutar Sunca (naravno, Merkura više neće biti.) Tada će se Sunce nešto skupiti i ostati stabilno oko 120 miliona godina. Nakon toga slijedi posljednji spektakularni događaj. Promjer Sunca ponovo će porasti, tako da će vanjski njegov rub dosezati jednu astronomsku jedinicu, sadašnju udaljenost Zemlja - Sunce (150 miliona km). Dodatna posljedica ove igre između dvije sile: gravitacije - koja nastoji skupiti zvijezdu i - tlaka zračenja koji je želi raznijeti, je gubitak mase zvijezde. To ima za posljedicu smanjenje sile kojom Sunce djeluje na planete. Pri završetku evolucijskog procesa Sunca, Zemlja će se nalaziti na 1,7 AJ od njegova središta.
U trenutku kada sjaj Sunca dosegne svoj maksimum, a to je oko 5200 puta više od današnjega, temperatura na površini Zemlje bit će oko 1300 0C. To je dovoljno da se uništi svaki trag čovjekova boravka na Zemlji, jer će na toj temperaturi svaki materijal biti u stanju crvenog usijanja. U daljnjih nekoliko milona godina Sunce će odbaciti svoj vanjski sloj i početi brzo sažimanje prema stanju bijelog patuljka s masom oko 55% sadašnje mase. U takvom stanju bijelog patuljka Sunce može izdržati još desetke milijardi godina. Za to vrijeme beživotni planeti kružit će oko njega po novim putanjama na temperaturama gotovo apsolutne nule. Opisana sudbina Sunca nije tako crna ako se sagleda sa ispravne strane - vremenske skale. Prvi katastrofalni događaj bit će za 1,1 milijardu godina, a to je oko 10.000 puta duže od postojanja ljudskog roda i dvostruko duže od postojanja višećelijskog života na kopnu.