“Kada se Sunce smota (izgubi svjetlost).” (Kur’an, 81:1)
Zbivanje sa Suncem predstavljeno sa rijeci “kuwwire” podrazumijeva njegovo zapreminsko povecanje (kao što se povecava klupko kad se namotava), i njegov gubitak sjaja.
U dalekoj buducnosti Sunce ce zadebljati, pretvoriti u crvenog diva i uništiti sve što je covjek stvorio na Zemlji. Ta je cinjenica vec nekoliko desetljeca poznata znanstvenicima. Medutim, detalji te kasne evolucije Sunca tek su u zadnje vrijeme razradeni. Prema tim rezultatima Zemlja ce ipak preživjeti taj dogadaj, ali na samoj granici preživljavanja. Naucnici I.J. Sackmann i K.E. Kraemer (Univerzitet Caltech), te A.I. Boothroyd (Toronto) razradili su novi evolucijski model razvitka Sunca cija su dva znacajna parametra sjaj i promjer.
Sunce je zapocelo svoj život na glavnom nizu Hertzsprung - Russelovog dijagrama ( H - R dijagram ) prije 4,5 milijarde godina, sa svega 70% sadašnjeg sjaja. U sljedecih 1,1 milijardu godina sjaj Sunca ce porasti za 10% od svog sadašnjeg sjaja. To povecanje sjaja, a time i emitirane energije, bit ce dovoljno da na Zemlji izazove katastrofalne promjene. Ali vec i mnogo prije život na Zemlji nece biti moguc, barem ne u ovakvom obliku kao danas. Za 6,5 milijardi godina Sunce ce sjati 2,2 puta jace nego danas i tada ce poceti sa napuštanjem glavnog niza H - R dijagrama u smjeru grane crvenih divova.
U daljnjih 1,3 milijarde godina promjer Sunca povecat ce se 170 puta u odnosu na današnji promjer, tako da ce se putanja Merkura naci unutar Sunca (naravno, Merkura više nece biti.) Tada ce se Sunce nešto skupiti i ostati stabilno oko 120 miliona godina. Nakon toga slijedi posljednji spektakularni dogadaj. Promjer Sunca ponovo ce porasti, tako da ce vanjski njegov rub dosezati jednu astronomsku jedinicu, sadašnju udaljenost Zemlja - Sunce (150 miliona km). Dodatna posljedica ove igre izmedu dvije sile: gravitacije - koja nastoji skupiti zvijezdu i - tlaka zracenja koji je želi raznijeti, je gubitak mase zvijezde. To ima za posljedicu smanjenje sile kojom Sunce djeluje na planete. Pri završetku evolucijskog procesa Sunca, Zemlja ce se nalaziti na 1,7 AJ od njegova središta.
U trenutku kada sjaj Sunca dosegne svoj maksimum, a to je oko 5200 puta više od današnjega, temperatura na površini Zemlje bit ce oko 1300 0C. To je dovoljno da se uništi svaki trag covjekova boravka na Zemlji, jer ce na toj temperaturi svaki materijal biti u stanju crvenog usijanja. U daljnjih nekoliko milona godina Sunce ce odbaciti svoj vanjski sloj i poceti brzo sažimanje prema stanju bijelog patuljka s masom oko 55% sadašnje mase. U takvom stanju bijelog patuljka Sunce može izdržati još desetke milijardi godina. Za to vrijeme beživotni planeti kružit ce oko njega po novim putanjama na temperaturama gotovo apsolutne nule. Opisana sudbina Sunca nije tako crna ako se sagleda sa ispravne strane – vremenske skale. Prvi katastrofalni dogadaj bit ce za 1,1 milijardu godina, a to je oko 10.000 puta duže od postojanja ljudskog roda i dvostruko duže od postojanja višecelijskog života na kopnu.