Ako pratimo rani stadij razvoja Zemlje, utvrdit ćemo da je sažimajuća maglina uslovila da Zemlja bude vrlo vruća u početnoj fazi. Kako je ona polahko počela da se hladi, teži elementi poput gvožđa padali su prema centru, dok su lakši elementi poput granita i oksida ostajali na površini.
Hemijski sastojci Zemlje kreću se od lahkih materijala kao što su voda, spojevi silicija, aluminija i magnezija, do gušćih, kao što su zlato, nikl i željezo. Željezo je jedan od najprisutnijih elemenata, stoga što baš ono predstavlja završni produkt termonuklearne fuzije koja se zbiva unutar većine zvijezda. Ako je ova smjesa tvari otopljena, biće logično da će teže tvari tonuti ka dnu (blizu središta gravitacijskog privlačenja), dok će lakše plutati na površini. Doći će do procesa zvanog hemijska diferencijacija ili odvajanje.
Iz ovog se vidi da Zemlja najvjerovatnije ima jezgru bogatu željezom.
Lakše tvari, kao što su voda i plinovi, bit će istisnuti vani i stvorit će gasni sloj (atmosferu), a mogu se i kondenzirati i stvoriti okeane na površini. To je upravo ono što se na našoj planeti dogodilo. Voda koja je bila zarobljena i nerazlučena, putem diferencijacije i separacije izvedena je na površinu Zemlje. Otud imamo mora i okeane. Hlađenje se nastavljalo i formirala se tanka kora. Sloj odmah ispod kore počeo je očvršćavati uz nastajanje uzvisina i depresija iznad njega, što je vodilo formiranju planina i dolina.
Kako se površina Zemlje dalje hladila ka zoni ispod 100 stepeni Celzijusa, tečna voda, koja je prije toga još uvijek bila zarobljena u Zemlji počela je da popunjava udubine, koje su sada mora i okeani.
Znanje o tome da je jednom sva voda bila zarobljena unutar Zemlje, a da je zatim iz Zemlje izvučena, dato je u Kur'anu:
27. Da li je vas teže stvoriti ili nebo? Sazdao ga je,
28. Uzdigao visinu njegovu, pa ga sredio,
29. I zatamnio noć njegovu, i izveo svjetlo njegovo,
30. I Zemlju poslije toga - rasprostro je nju,
31. Izveo iz nje vodu njenu i pašnjake njene."
(Kur'an, 79:27-31)
