Ako pratimo rani stadij razvoja Zemlje, utvrdit cemo da je sažimajuca maglina uslovila da Zemlja bude vrlo vruca u pocetnoj fazi. Kako je ona polahko pocela da se hladi, teži elementi poput gvožda padali su prema centru, dok su lakši elementi poput granita i oksida ostajali na površini.
Hemijski sastojci Zemlje krecu se od lahkih materijala kao što su voda, spojevi silicija, aluminija i magnezija, do gušcih, kao što su zlato, nikl i željezo. Željezo je jedan od najprisutnijih elemenata, stoga što baš ono predstavlja završni produkt termonuklearne fuzije koja se zbiva unutar vecine zvijezda. Ako je ova smjesa tvari otopljena, bice logicno da ce teže tvari tonuti ka dnu (blizu središta gravitacijskog privlacenja), dok ce lakše plutati na površini. Doci ce do procesa zvanog hemijska diferencijacija ili odvajanje.
Iz ovog se vidi da Zemlja najvjerovatnije ima jezgru bogatu željezom.
Lakše tvari, kao što su voda i plinovi, bit ce istisnuti vani i stvorit ce gasni sloj (atmosferu), a mogu se i kondenzirati i stvoriti okeane na površini. To je upravo ono što se na našoj planeti dogodilo. Voda koja je bila zarobljena i nerazlucena, putem diferencijacije i separacije izvedena je na površinu Zemlje. Otud imamo mora i okeane. Hladenje se nastavljalo i formirala se tanka kora. Sloj odmah ispod kore poceo je ocvršcavati uz nastajanje uzvisina i depresija iznad njega, što je vodilo formiranju planina i dolina.
Kako se površina Zemlje dalje hladila ka zoni ispod 100 stepeni Celzijusa, tecna voda, koja je prije toga još uvijek bila zarobljena u Zemlji pocela je da popunjava udubine, koje su sada mora i okeani.
Znanje o tome da je jednom sva voda bila zarobljena unutar Zemlje, a da je zatim iz Zemlje izvucena, dato je u Kur’anu:
27. Da li je vas teže stvoriti ili nebo? Sazdao ga je,
28. Uzdigao visinu njegovu, pa ga sredio,
29. I zatamnio noc njegovu, i izveo svjetlo njegovo,
30. I Zemlju poslije toga - rasprostro je nju,
31. Izveo iz nje vodu njenu i pašnjake njene.”
(Kur’an, 79:27-31)