77:7,8 Smrt zvijezda
"Uistinu, ono čime vam se prijeti dogodiće se.
Pa kad se zvijezde pogase...." (Kur'an, 77:7,8)
U ovom ajetu Kur'an spominje smrt zvijezda. Astronom Paterson iz Missurija je iznenađen da je ovakvu jednu informaciju našao u Kur'anu. Kur'an je veoma tačan, naše Sunce je umiruća zvijezda.
Smrt gigantske zvijezde. Temperatura u srcu gigantske zvijezde pri kraju njenog vijeka iznosi preko 3 milijarde stepeni Kelvina! Ova temperatura se dostiže kada se u srcu zvijezde stvara gvožđe.
Formirano stvoreno gvožđe nije u stanju više podnijeti nikakvu nuklearnu promjenu, jer njegova nuklearna konstrukcija to ne bi dozvolila. Umjesto toga, gvožđe nastavlja da se komprimira u vrlo kompaktno jezgro. Ova kompresija podiže temperaturu jezgre na preko 100 milijardi stepeni K. Masa željeznog jezgra sada određuje svoju sudbinu. Ako je jezgro oko 1,5 Sunčevih masa, ono će se sabiti sa lopte istog prečnika kao Zemlja na loptu prečnika samo 16 km! Ova kompresija prouzrokuje fuziju nukleusa gvožđa u jednu veliku loptu neutrona i neutrina. Jezgro se trza od odbijanja neutrona oslobađajući neutrine.
Ovo iznenadno trzanje šalje udarni talas kroz vanjske slojeve zvijezde. Ovaj talas je dovoljan da izvede fuziju mimo gvožđa. Svi elementi u univerzumu teži od gvožđa formirani su na ovaj način. Nakon što udarni talas probije slojeve, koji okružuju jezgro, on ih odbacuje u prostor kao supernova. Sve što je preostalo predstavlja loptu neutrona, okruženu laticama atoma gvožđa, naziva se neutronskom zvijezdom.
Ako je masa jezgra približno 3 Sunčeve mase, događa se isti slučaj, uključujući supernovu i formiranje neutronske zvijezde, ali umjesto da neutronska zvijezda sretno pluta prostorom, ona je previše masivna, da bi ostala stabilna. Gravitacija ponovo nadvladava, uzrokujući eventualno kolaps neutronske zvijezde u jednu tačku, formirajući teoretski crnu rupu ili singularitet.
Smrt obične zvijezde.Nakon što zvijezda male mase poput našeg Sunca iscrpi zalihe hidrogena u svome jezgru, nema više nikakvog izvora toplote da se jezgro odupre gravitaciji. Jezgro zvijezde kolapsira pod gravitacijom, dok ne dostigne dovoljnu gustoću da izgaranjem počne pretvarati helijum u ugljik. U međuvremenu vanjski omotač zvijezde se širi i zvijezda izrasta u crvenog giganta. Kada Sunce postane crveni gigant, njegova atmosfera će zahvatiti Zemlju i naš planet će doživjeti vatrenu smrt.
Sunce će eventualno izrasti u crvenog super giganta, kada u svom jezgru iscrpi zalihe helijuma. U ovoj fazi njegov vanjski omotač će se protezati do Jupitera. Za vrijeme ove kratke faze svog postojanja, koja traje samo nekoliko desetina hiljada godina, Sunce će gubiti masu u Sunčevom vjetru. Sunce eventualno može izgubiti svu masu svog omotača, pri čemu bi ostalo ugljično jezgro u maglini rastjeranog gasa.
Zračenje iz ovog vrućeg jezgra joniziralo bi maglinu, proizvodeći lijepu sliku planetarne magline, nalik maglinama koje se vide oko ostataka drugih zvijezda. Ugljično jezgro se može ohladiti i postati bijeli patuljak, gusti tamni ostatak nekadašnje sjajne zvijezde.
Crveni gigant odbacuje svoje vanjske slojeve u prostor u nekoliko epizoda. Neke od epizoda su blage, a neke žestoke. Rezultat je privremen, ekspandirajući omotač od sjajnih gasova, koji okružuju zvijezdu, postaje sve tanji i rjeđi, dok se ne izgubi iz vida za nekih 50 hiljada godina.
To je planetarna maglina. Sjajno vatreno jezgro se ugleda kada se gasovi raziđu. Ovdje u centru magline nalazi se zvijezda "bijeli patuljak."
77:8 Crveni gigant i bijeli patuljak. U vrijeme objave Kur'ana (VII stoljeće) još uvijek se vjerovalo da su sve zvijezde na nebu, uključujući i naše Sunce, vječne i da su sačinjene od materijala koji nikada ne blijedi i ne raspada se. A uistinu niko nije bio svjestan prirode reakcija koje se događaju unutar zvijezda do nastanka atomske teorije u dvadesetom vijeku, a kao što je spomenuto ranije, već je objavljeno u Kur'anu. Te atomske reakcije događaju se unutar zvijezde u konačnom periodu vremena, nakon čega će zvijezda ostati bez energije, kada iskoristi sve svoje resurse. Kada se dostigne ova faza, zvijezde poput našeg Sunca doživjet će seriju drastičnih promjena.
Takva zvijezda se širi i postaje crveni gigant. Najbliža planeta Merkur bit će progutana i intenzivna toplota, koju će zračiti Sunce kao crveni gigant, uzrokovat će da sva mora i okeani na Zemlji provriju i ispare, označavajući tako početak kraja života na Zemlji. Zvijezda eventualno može početi da kolapsira, da izgubi svoj sjaj i završi kao bijeli patuljak. Ovdje Kur'an koristi veoma precizne naučne izraze:
"Pa kad se zvijezde pogase." (Kur'an, 77:8)
Konačan životni vijek zvijezda takođe je spomenut u Kur'anu:
"Allah je Taj koji je podigao nebesa bez stubova koje vidite, zatim se postavio na Arš. I potčinio je Sunce i Mjesec; svakoje plovi do roka određenog. Upravlja stvar; razlaže znakove, da biste vi u susret Gospodara svog bili sigurni."(Kur'an, 13:2)
Sura 81 u svom početnim ajetima opisuje kraj vremena, kako slijedi:
1. "Kada se Sunce smota,
2. I kad zvijezde kolapsiraju,
3. I kad se brda pokrenu,
4. I kad se steone kamile napuste,
5. I kad se zvijeri sakupe,
6. I kad se mora potpale ..."
(Kur'an, 81:6)
Vrlo je važno na koji način ajet kaže "kada zvijezde kolapsiraju", a ne "kad Sunce kolapsira" jer vrenje okeana će biti rezultat ekspanzije Sunca (faza crvenog giganta), a ne njegov kolaps, tj. okeani će provriti daleko prije početka kolapsa Sunca. Također izraz kolaps, kao što je upotrijebljen u Kur'anu, je precizan izraz, koji današnji astronomi koriste da bi opisali ovaj stadij života zvijezde.
