77:7,8 Smrt zvijezda
“Uistinu, ono cime vam se prijeti dogodice se.
Pa kad se zvijezde pogase....” (Kur’an, 77:7,8)
U ovom ajetu Kur’an spominje smrt zvijezda. Astronom Paterson iz Missurija je iznenaden da je ovakvu jednu informaciju našao u Kur’anu. Kur’an je veoma tacan, naše Sunce je umiruca zvijezda.
Smrt gigantske zvijezde. Temperatura u srcu gigantske zvijezde pri kraju njenog vijeka iznosi preko 3 milijarde stepeni Kelvina! Ova temperatura se dostiže kada se u srcu zvijezde stvara gvožde.
Formirano stvoreno gvožde nije u stanju više podnijeti nikakvu nuklearnu promjenu, jer njegova nuklearna konstrukcija to ne bi dozvolila. Umjesto toga, gvožde nastavlja da se komprimira u vrlo kompaktno jezgro. Ova kompresija podiže temperaturu jezgre na preko 100 milijardi stepeni K. Masa željeznog jezgra sada odreduje svoju sudbinu. Ako je jezgro oko 1,5 Suncevih masa, ono ce se sabiti sa lopte istog precnika kao Zemlja na loptu precnika samo 16 km! Ova kompresija prouzrokuje fuziju nukleusa gvožda u jednu veliku loptu neutrona i neutrina. Jezgro se trza od odbijanja neutrona oslobadajuci neutrine.
Ovo iznenadno trzanje šalje udarni talas kroz vanjske slojeve zvijezde. Ovaj talas je dovoljan da izvede fuziju mimo gvožda. Svi elementi u univerzumu teži od gvožda formirani su na ovaj nacin. Nakon što udarni talas probije slojeve, koji okružuju jezgro, on ih odbacuje u prostor kao supernova. Sve što je preostalo predstavlja loptu neutrona, okruženu laticama atoma gvožda, naziva se neutronskom zvijezdom.
Ako je masa jezgra približno 3 Sunceve mase, dogada se isti slucaj, ukljucujuci supernovu i formiranje neutronske zvijezde, ali umjesto da neutronska zvijezda sretno pluta prostorom, ona je previše masivna, da bi ostala stabilna. Gravitacija ponovo nadvladava, uzrokujuci eventualno kolaps neutronske zvijezde u jednu tacku, formirajuci teoretski crnu rupu ili singularitet.
Smrt obicne zvijezde.Nakon što zvijezda male mase poput našeg Sunca iscrpi zalihe hidrogena u svome jezgru, nema više nikakvog izvora toplote da se jezgro odupre gravitaciji. Jezgro zvijezde kolapsira pod gravitacijom, dok ne dostigne dovoljnu gustocu da izgaranjem pocne pretvarati helijum u ugljik. U meduvremenu vanjski omotac zvijezde se širi i zvijezda izrasta u crvenog giganta. Kada Sunce postane crveni gigant, njegova atmosfera ce zahvatiti Zemlju i naš planet ce doživjeti vatrenu smrt.
Sunce ce eventualno izrasti u crvenog super giganta, kada u svom jezgru iscrpi zalihe helijuma. U ovoj fazi njegov vanjski omotac ce se protezati do Jupitera. Za vrijeme ove kratke faze svog postojanja, koja traje samo nekoliko desetina hiljada godina, Sunce ce gubiti masu u Suncevom vjetru. Sunce eventualno može izgubiti svu masu svog omotaca, pri cemu bi ostalo ugljicno jezgro u maglini rastjeranog gasa.
Zracenje iz ovog vruceg jezgra joniziralo bi maglinu, proizvodeci lijepu sliku planetarne magline, nalik maglinama koje se vide oko ostataka drugih zvijezda. Ugljicno jezgro se može ohladiti i postati bijeli patuljak, gusti tamni ostatak nekadašnje sjajne zvijezde.
Crveni gigant odbacuje svoje vanjske slojeve u prostor u nekoliko epizoda. Neke od epizoda su blage, a neke žestoke. Rezultat je privremen, ekspandirajuci omotac od sjajnih gasova, koji okružuju zvijezdu, postaje sve tanji i rjedi, dok se ne izgubi iz vida za nekih 50 hiljada godina.
To je planetarna maglina. Sjajno vatreno jezgro se ugleda kada se gasovi razidu. Ovdje u centru magline nalazi se zvijezda “bijeli patuljak.”
77:8 Crveni gigant i bijeli patuljak. U vrijeme objave Kur’ana (VII stoljece) još uvijek se vjerovalo da su sve zvijezde na nebu, ukljucujuci i naše Sunce, vjecne i da su sacinjene od materijala koji nikada ne blijedi i ne raspada se. A uistinu niko nije bio svjestan prirode reakcija koje se dogadaju unutar zvijezda do nastanka atomske teorije u dvadesetom vijeku, a kao što je spomenuto ranije, vec je objavljeno u Kur’anu. Te atomske reakcije dogadaju se unutar zvijezde u konacnom periodu vremena, nakon cega ce zvijezda ostati bez energije, kada iskoristi sve svoje resurse. Kada se dostigne ova faza, zvijezde poput našeg Sunca doživjet ce seriju drasticnih promjena.
Takva zvijezda se širi i postaje crveni gigant. Najbliža planeta Merkur bit ce progutana i intenzivna toplota, koju ce zraciti Sunce kao crveni gigant, uzrokovat ce da sva mora i okeani na Zemlji provriju i ispare, oznacavajuci tako pocetak kraja života na Zemlji. Zvijezda eventualno može poceti da kolapsira, da izgubi svoj sjaj i završi kao bijeli patuljak. Ovdje Kur’an koristi veoma precizne naucne izraze:
“Pa kad se zvijezde pogase.” (Kur’an, 77:8)
Konacan životni vijek zvijezda takode je spomenut u Kur’anu:
“Allah je Taj koji je podigao nebesa bez stubova koje vidite, zatim se postavio na Arš. I potcinio je Sunce i Mjesec; svakoje plovi do roka odredenog. Upravlja stvar; razlaže znakove, da biste vi u susret Gospodara svog bili sigurni.”(Kur’an, 13:2)
Sura 81 u svom pocetnim ajetima opisuje kraj vremena, kako slijedi:
1. “Kada se Sunce smota,
2. I kad zvijezde kolapsiraju,
3. I kad se brda pokrenu,
4. I kad se steone kamile napuste,
5. I kad se zvijeri sakupe,
6. I kad se mora potpale ...”
(Kur’an, 81:6)
Vrlo je važno na koji nacin ajet kaže “kada zvijezde kolapsiraju”, a ne “kad Sunce kolapsira” jer vrenje okeana ce biti rezultat ekspanzije Sunca (faza crvenog giganta), a ne njegov kolaps, tj. okeani ce provriti daleko prije pocetka kolapsa Sunca. Takoder izraz kolaps, kao što je upotrijebljen u Kur’anu, je precizan izraz, koji današnji astronomi koriste da bi opisali ovaj stadij života zvijezde.