. Univerzum se širi dugo vremena, a širi se također i sada. Ali, da li će se uvijek stvari odvijati u tom pravcu? Hoće li se stalno širiti? Ovo pitanje je podijelilo naučnike u dvije grupe prije nekoliko godina. Neki od njih su smatrali da će se univerzum zauvijek širiti, a neki ne. Neki od njih su iznosili i dokaze ze svoje ideje. Međutim, danas naučnici imaju mnogo dokaza da će širenje univerzuma jednog dana prestati. To je tzv. "model zatvorenog univerzuma". Naći ćete svega nekoliko naučnika koji misle da je univerzum otvoren. Posljednje kalkulacije dale su slijedeći rezultat: univerzum je 92% zatvoren! Naučnici ne znaju kada će on prestati da se širi, ali znaju druge važne stvari. Kao balon kad prestane da se širi, on počinje da se skuplja. U ovom trenutku, u ovoj tačci, svaka regularnost nestaje i tamni prostor dolazi u stanje crvene užarenosti!
"Pa kad se rascijepi nebo i bude ružičasto kao balzam." (Kur'an, 55:37)
"Na Dan kad nebo bude kao rastalina."
(Kur'an, 70:8)
"Na Dan kad se zatalasa nebo talasanjem."
(Kur'an, 52:9)
"I kad nebo bude svučeno." (Kur'an, 81:11)
Ako je sadašnja gustina svemira dva puta veća od kritične vrijednosti, tada proračuni pokazuju da će svemir u trenutku najvećih dimenzija biti upravo dva puta veći nego danas, tako da će temperatura pozadinskog mikrotlasnog zračenja biti jedna polovina sadašnje vrijednosti od 3° K, ili oko 1,5° K. Nakon toga, kad se svemir počne skupljati, temperatura će početi rasti. U početku neće biti razloga za uzbunu, milijarde godina će pozadinsko zračenje imati tako nisku temperaturu, da će biti potreban veliki napor, da se uopće uoči.
Međutim, kada se svemir bude smanjio na jednu stotinku sadašnje veličine, pozadinsko zračenje će dominirati na nebu. Noćno nebo će biti sjajno (300 °K) kao sadašnje nebo po danu. Nakon još sedamdeset miliona godina svemir će se smanjiti još deset puta i naši će nasljednici (ako ih bude) vidjeti nepodnošljivo svijetlo nebo. Molekule u atmosferama planeta i zvijezda i u međuzvjezdanom prostoru počet će se rastavljati na sastavne atome, a atomi će se razbiti na slobodne elektrone i atomska jezgra.
Nakon narednih 700.000 godina, temperatura svemira će biti deset miliona stepeni i tada će se zvijezde i planete rastopiti u svemirsku kašu zračenja, elektrona i jezgara. U naredna 22 dana temperatura će se popeti na 10 milijardi stepeni. Tada će se jezgre razdvojiti na sastavne dijelove, protone i neutrone poništavajući sav napor zvjezdane i svemirske nukleosinteze.
Uskoro nakon toga će se stvarati u velikom broju elektroni i pozitroni pri foton-foton sudarima i svemirska pozadina neutrina i antineutrina će se vratiti u stanje termalne ravnoteže sa ostatkom svemira.
Da li zaista možemo nastaviti ovu tužnu priču do samoga kraja, stanja beskonačne temperature i gustine? Da li se vrijeme zaista zaustavlja nekih tri minute nakon što temperatura postigne milijardu stepeni? Očito, nismo u to sigurni.
