. Univerzum se širi dugo vremena, a širi se takoder i sada. Ali, da li ce se uvijek stvari odvijati u tom pravcu? Hoce li se stalno širiti? Ovo pitanje je podijelilo naucnike u dvije grupe prije nekoliko godina. Neki od njih su smatrali da ce se univerzum zauvijek širiti, a neki ne. Neki od njih su iznosili i dokaze ze svoje ideje. Medutim, danas naucnici imaju mnogo dokaza da ce širenje univerzuma jednog dana prestati. To je tzv. “model zatvorenog univerzuma”. Naci cete svega nekoliko naucnika koji misle da je univerzum otvoren. Posljednje kalkulacije dale su slijedeci rezultat: univerzum je 92% zatvoren! Naucnici ne znaju kada ce on prestati da se širi, ali znaju druge važne stvari. Kao balon kad prestane da se širi, on pocinje da se skuplja. U ovom trenutku, u ovoj tacci, svaka regularnost nestaje i tamni prostor dolazi u stanje crvene užarenosti!
“Pa kad se rascijepi nebo i bude ružicasto kao balzam.” (Kur’an, 55:37)
“Na Dan kad nebo bude kao rastalina.”
(Kur’an, 70:8)
“Na Dan kad se zatalasa nebo talasanjem.”
(Kur’an, 52:9)
“I kad nebo bude svuceno.” (Kur’an, 81:11)
Ako je sadašnja gustina svemira dva puta veca od kriticne vrijednosti, tada proracuni pokazuju da ce svemir u trenutku najvecih dimenzija biti upravo dva puta veci nego danas, tako da ce temperatura pozadinskog mikrotlasnog zracenja biti jedna polovina sadašnje vrijednosti od 3° K, ili oko 1,5° K. Nakon toga, kad se svemir pocne skupljati, temperatura ce poceti rasti. U pocetku nece biti razloga za uzbunu, milijarde godina ce pozadinsko zracenje imati tako nisku temperaturu, da ce biti potreban veliki napor, da se uopce uoci.
Medutim, kada se svemir bude smanjio na jednu stotinku sadašnje velicine, pozadinsko zracenje ce dominirati na nebu. Nocno nebo ce biti sjajno (300 °K) kao sadašnje nebo po danu. Nakon još sedamdeset miliona godina svemir ce se smanjiti još deset puta i naši ce nasljednici (ako ih bude) vidjeti nepodnošljivo svijetlo nebo. Molekule u atmosferama planeta i zvijezda i u meduzvjezdanom prostoru pocet ce se rastavljati na sastavne atome, a atomi ce se razbiti na slobodne elektrone i atomska jezgra.
Nakon narednih 700.000 godina, temperatura svemira ce biti deset miliona stepeni i tada ce se zvijezde i planete rastopiti u svemirsku kašu zracenja, elektrona i jezgara. U naredna 22 dana temperatura ce se popeti na 10 milijardi stepeni. Tada ce se jezgre razdvojiti na sastavne dijelove, protone i neutrone poništavajuci sav napor zvjezdane i svemirske nukleosinteze.
Uskoro nakon toga ce se stvarati u velikom broju elektroni i pozitroni pri foton-foton sudarima i svemirska pozadina neutrina i antineutrina ce se vratiti u stanje termalne ravnoteže sa ostatkom svemira.
Da li zaista možemo nastaviti ovu tužnu pricu do samoga kraja, stanja beskonacne temperature i gustine? Da li se vrijeme zaista zaustavlja nekih tri minute nakon što temperatura postigne milijardu stepeni? Ocito, nismo u to sigurni.