50:16 Besprostornost boga. Vrlo važna činjenica, spomenuta u Kur'anu, jeste:
"A doista smo stvorili čovjeka i znamo šta mu došaptava duša njegova, a Mi smo mu bliže od vratne vene." (Kur'an, 50:16)
Svako zna da je žila kucavica unutar tijela. Šta to može čovjeku biti bliže od njegove unutrašnjosti? Ova situacija lahko se može objasniti realnošću besprostornosti. Ovaj ajet se, takođe, bolje može shvatiti razumijevajući ovu tajnu.
Kao što je ranije objašnjeno, apsolutno biće je Allah. Sve druge stvari su samo Njegove refleksije u vidu bića sjenki. Allah vidi i zna čovjeka svojim osjetilima. Kud god da se okrenemo, tamo je prisutan Allah.
Kao što se jasno da vidjeti, velika tajna, koja je otkrivena u ovoj knjizi je ključ za sve stvari. Kao što je Linkoln Barnet naveo, ovo je razlog za strahove materijalista. Primitivizam njihove vlastite filozofije i besmislenost njihovih gledišta ogoljeni su toliko, da ih svako može vidjeti. Oni su, takođe, svjesni da, ako bi se prava priroda materije otkrila ljudima općenito, njima ne bi ostalo ni malo tla pod nogama na kojem bi oni mogli temeljiti svoja gledišta. Nema drugog objašnjenja za veliku paniku i opoziciju, osim ove izvjesne činjenice.
Tema prodiskutovana u ovom poglavlju, istina o materiji, bezvremenosti i besprostornosti je krajnje jasna. Kao što je ranije istaknuto, to apsolutno nije nikakva vrsta filozofije ili načina razmišljanja, nego kristalno jasna istina koju je nemoguće poreći. Uz to što je ovo tehnička realnost, racionalni i logički podaci ne daju nikakvu alternativu ovom pitanju: univerzum je u cjelini iluzija sa svom materijom koju sadrži i ljudima koji su na njoj. To je zbir percepcija.
Materijalisti imaju problem da shvate ovo pitanje. Npr. ako se vratimo Pulicerovom primjeru autobusa: mada je Pulicer tehnički znao da ne može iskoračiti iz svojih percepcija, on ih je priznavao samo za neke slučajeve. Tj. za Pulicera su se događaji zbili u mozgu, dok autobus nije udario, ali čim se dogodio udar, stvari su izišle iz mozga i zadobile fizičku realnost. Logičan defekt ovoga stava je vrlo jasan: Pulicer je načinio istu grešku kao materijalistički filozof Džonson, koji je rekao: "Šutnuo sam kamen, noga me boli, zato ona postoji." I nije mogao shvatiti da je udar, koji je osjetio nakon sudara autobusa, ustvari bio samo percepcija.
Zajedno sa filozofskim reduciranjem objektivnog realiteta na percepcije svijeta sjenki, naučnici su postali svjesni alarmantnih ograničenja ljudskih osjetila.
Ovi navodi ukazuju na vrlo važnu činjenicu, materijaliste, koji materiju drže za apsolutnu stvar, zbunjuje to što materija nema nikakvu realnost. Za prave vjernike slučaj je upravo obrnut. Ljudi od vjere su radosni kada primijete pravu prirodu stvari na ovome svijetu, jer je ova realnost ključ za sva pitanja.
Sa ovim ključem sve tajne su otvorene. Čovjek lahko razumijeva mnoga pitanja, koja je ranije teško mogao shvatiti. Pitanje smrti, Džennet, Džehennem, promjene dimenzija, ljudsko pitanje "Gdje je Allah, šta je bilo prije Allaha, ko je stvorio Allaha, koliko će ptrajati život u greblju, gdje su Džennet i Džehennem", lahko je odgovoriti, jer će se ono razumijevati u sistemu kako je Allah stvorio cijeli univerzum iz ničega. Sa ovom tajnom pitanja kad i gdje postaju beznačajna jer neće preostati prostora i vremena. Kada se besprostornost shvati, shvatit će se da su na istom mjestu stvarno i Džehennem i Džennet i Zemlja. Ako se shvati bezvremenost, shvatit će se i da se sve događa u jednom trenutku: ni na što se ne čeka i vrijeme ne prolazi, jer se već sve dogodilo i završilo.
