50:16 Besprostornost boga. Vrlo važna cinjenica, spomenuta u Kur’anu, jeste:
“A doista smo stvorili covjeka i znamo šta mu došaptava duša njegova, a Mi smo mu bliže od vratne vene.” (Kur’an, 50:16)
Svako zna da je žila kucavica unutar tijela. Šta to može covjeku biti bliže od njegove unutrašnjosti? Ova situacija lahko se može objasniti realnošcu besprostornosti. Ovaj ajet se, takode, bolje može shvatiti razumijevajuci ovu tajnu.
Kao što je ranije objašnjeno, apsolutno bice je Allah. Sve druge stvari su samo Njegove refleksije u vidu bica sjenki. Allah vidi i zna covjeka svojim osjetilima. Kud god da se okrenemo, tamo je prisutan Allah.
Kao što se jasno da vidjeti, velika tajna, koja je otkrivena u ovoj knjizi je kljuc za sve stvari. Kao što je Linkoln Barnet naveo, ovo je razlog za strahove materijalista. Primitivizam njihove vlastite filozofije i besmislenost njihovih gledišta ogoljeni su toliko, da ih svako može vidjeti. Oni su, takode, svjesni da, ako bi se prava priroda materije otkrila ljudima opcenito, njima ne bi ostalo ni malo tla pod nogama na kojem bi oni mogli temeljiti svoja gledišta. Nema drugog objašnjenja za veliku paniku i opoziciju, osim ove izvjesne cinjenice.
Tema prodiskutovana u ovom poglavlju, istina o materiji, bezvremenosti i besprostornosti je krajnje jasna. Kao što je ranije istaknuto, to apsolutno nije nikakva vrsta filozofije ili nacina razmišljanja, nego kristalno jasna istina koju je nemoguce poreci. Uz to što je ovo tehnicka realnost, racionalni i logicki podaci ne daju nikakvu alternativu ovom pitanju: univerzum je u cjelini iluzija sa svom materijom koju sadrži i ljudima koji su na njoj. To je zbir percepcija.
Materijalisti imaju problem da shvate ovo pitanje. Npr. ako se vratimo Pulicerovom primjeru autobusa: mada je Pulicer tehnicki znao da ne može iskoraciti iz svojih percepcija, on ih je priznavao samo za neke slucajeve. Tj. za Pulicera su se dogadaji zbili u mozgu, dok autobus nije udario, ali cim se dogodio udar, stvari su izišle iz mozga i zadobile fizicku realnost. Logican defekt ovoga stava je vrlo jasan: Pulicer je nacinio istu grešku kao materijalisticki filozof Džonson, koji je rekao: “Šutnuo sam kamen, noga me boli, zato ona postoji.” I nije mogao shvatiti da je udar, koji je osjetio nakon sudara autobusa, ustvari bio samo percepcija.
Zajedno sa filozofskim reduciranjem objektivnog realiteta na percepcije svijeta sjenki, naucnici su postali svjesni alarmantnih ogranicenja ljudskih osjetila.
Ovi navodi ukazuju na vrlo važnu cinjenicu, materijaliste, koji materiju drže za apsolutnu stvar, zbunjuje to što materija nema nikakvu realnost. Za prave vjernike slucaj je upravo obrnut. Ljudi od vjere su radosni kada primijete pravu prirodu stvari na ovome svijetu, jer je ova realnost kljuc za sva pitanja.
Sa ovim kljucem sve tajne su otvorene. Covjek lahko razumijeva mnoga pitanja, koja je ranije teško mogao shvatiti. Pitanje smrti, Džennet, Džehennem, promjene dimenzija, ljudsko pitanje “Gdje je Allah, šta je bilo prije Allaha, ko je stvorio Allaha, koliko ce ptrajati život u greblju, gdje su Džennet i Džehennem”, lahko je odgovoriti, jer ce se ono razumijevati u sistemu kako je Allah stvorio cijeli univerzum iz nicega. Sa ovom tajnom pitanja kad i gdje postaju beznacajna jer nece preostati prostora i vremena. Kada se besprostornost shvati, shvatit ce se da su na istom mjestu stvarno i Džehennem i Džennet i Zemlja. Ako se shvati bezvremenost, shvatit ce se i da se sve dogada u jednom trenutku: ni na što se ne ceka i vrijeme ne prolazi, jer se vec sve dogodilo i završilo.