Mnogo stoljeća prije poslanstva Muhammeda a.s. Postojala je dobro poznata teorija atomizma koju je lansirao grčki filozof Demokrit. On i ljudi koji su došli poslije njega smatrali su da se materija sastoji od sićušnih neuništivih i nedjeljivih čestica, koji se zovu atomi. Arapi su se takođe bavili istim konceptom, ustvari, arapska riječ zerra odnosila se na najmanju česticu poznatu čovjeku.
Sada je moderna nauka otkrila da se ova najmanja jedinica materije (tj. Atomi koji imaju iste karakteristike kao njegovi elementi) može razbiti na sastavne komponente. Ovo je nova ideja, razvoj posljednjeg stoljeća, a ipak ova informacija je već bila dokumentirana u Kur'anu, koji kaže:
"A oni koji ne vjeruju govore: "Neće nam doći Čas." Reci: "Svakako, i tako mi Gospodara mog, sigurno vam dolazi." - Znalca nevidljivog! Ne izmiče od Njega težina atoma u nebesima, niti u Zemlji, ni sitnije od toga, niti krupnije, a da nije u Knjizi jasnoj." (Kur'an, 34:3)
Nesumnjivo, prije 14 stoljeća ovakva izjava izgledala bi neuobičajena i za jednog Arapa.
Atom nekog elementa je najprostija čestica koja odražava osobine elementa. Atomska teorija ima četiri pretpostavke: atomi sačinjavaju materiju. Neku vrstu moderne teorije postavio je engleski učitelj Džon Dalton 1808. godine. Ova Daltonova teorija je opisala interakcije atoma, ali nije razmatrala mogućnost postojanja subatomskih čestica. Prva subatomska čestica, negativno naelektrisani elektron, otkrivena je 1899. godine. Moderni pogled na atom pretpostavlja da on ima tri subatomske čestice.
Danas su naučnici unutar atoma identificirali mnoge druge čestice, ali se tri proste subatomske čestice, elektron, proton i neutron, još uvijek koriste za objašnjenje karakteristika atoma. Otkriveno je više od 200 subatomskih čestica, od kojih mnoge nisu fundamentalne, nego su sastavljene od drugih prostijih čestica. Npr. Rutherford je pokazao da se atom sastoji od jezgra i orbitirajućih elektrona. Kasnije su fizičari pokazali da se nukleus sastoji od neutrona i protona. Kasnije se ustanovilo da se protoni i neutroni sastoje od kvarkova.
Neke od subatomskih čestica su: elektron, pozitron, elektron antineutrino, negativni muon, muon, muon neutrino, muon antineutrino, negativni tau, pozitivni tau, tau neutrino, tau antineutrino.
Atomska težina. Arapska riječ zerra najčešće označava najmanju česticu poznatu čovjeku. Moderna nauka je međutim otkrila da se ova najsitnija čestica materije može razbiti na sastavne komponente. Ovo je nova ideja nastala u XX vijeku, ali kako vidimo informacija o postojanju još sitnijih čestica od atoma već je bila data u Kur'anu.
Atom je najmanja čestica materije, koja još uvijek zadržava karakteristike te materije. U većini slučajeva atom se sastoji od protona, neutona i elektrona. Protoni i neutroni se nalaze u centru atoma zvanog atomsko jezgro, a elektroni orbitiraju ili kruže oko centra nukleusa po stazama zvanim orbitali.
Atomska težina jednog atoma je mjera, koja označava koliku masu ima atom. Atomska težina se računa zbrajanjem broja protona i neutrona. Atomske mase nisu date kao cijeli brojevi u tabeli periodnog sistema, jer se atomi mogu pojaviti sa različim brojem neutrona. Atomska težina elementa je prosječna težina svih poznatih oblika tog elementa.
Atomska jedinica mase: 1 amj=1,6606x10-24gr, 1/12 mase atoma karbon-12.
Atomski broj je broj protona u nukleusu.
"I nećeš biti u nečem, niti ćeš učiti iz njega - iz Kur'ana, i nećete raditi nikakav posao, a da nećemo biti nad vama svjedoci kad se budete u to udubili. I neće izmaći od Gospodara tvog ništa težine atoma u Zemlji, niti u nebu; ni manje od toga niti veće, a da nije u Knjizi jasnoj." (Kur'an, 10:61)
