Mnogo stoljeca prije poslanstva Muhammeda a.s. Postojala je dobro poznata teorija atomizma koju je lansirao grcki filozof Demokrit. On i ljudi koji su došli poslije njega smatrali su da se materija sastoji od sicušnih neuništivih i nedjeljivih cestica, koji se zovu atomi. Arapi su se takode bavili istim konceptom, ustvari, arapska rijec zerra odnosila se na najmanju cesticu poznatu covjeku.
Sada je moderna nauka otkrila da se ova najmanja jedinica materije (tj. Atomi koji imaju iste karakteristike kao njegovi elementi) može razbiti na sastavne komponente. Ovo je nova ideja, razvoj posljednjeg stoljeca, a ipak ova informacija je vec bila dokumentirana u Kur’anu, koji kaže:
“A oni koji ne vjeruju govore: “Nece nam doci Cas.” Reci: “Svakako, i tako mi Gospodara mog, sigurno vam dolazi.” - Znalca nevidljivog! Ne izmice od Njega težina atoma u nebesima, niti u Zemlji, ni sitnije od toga, niti krupnije, a da nije u Knjizi jasnoj.” (Kur’an, 34:3)
Nesumnjivo, prije 14 stoljeca ovakva izjava izgledala bi neuobicajena i za jednog Arapa.
Atom nekog elementa je najprostija cestica koja odražava osobine elementa. Atomska teorija ima cetiri pretpostavke: atomi sacinjavaju materiju. Neku vrstu moderne teorije postavio je engleski ucitelj Džon Dalton 1808. godine. Ova Daltonova teorija je opisala interakcije atoma, ali nije razmatrala mogucnost postojanja subatomskih cestica. Prva subatomska cestica, negativno naelektrisani elektron, otkrivena je 1899. godine. Moderni pogled na atom pretpostavlja da on ima tri subatomske cestice.
Danas su naucnici unutar atoma identificirali mnoge druge cestice, ali se tri proste subatomske cestice, elektron, proton i neutron, još uvijek koriste za objašnjenje karakteristika atoma. Otkriveno je više od 200 subatomskih cestica, od kojih mnoge nisu fundamentalne, nego su sastavljene od drugih prostijih cestica. Npr. Rutherford je pokazao da se atom sastoji od jezgra i orbitirajucih elektrona. Kasnije su fizicari pokazali da se nukleus sastoji od neutrona i protona. Kasnije se ustanovilo da se protoni i neutroni sastoje od kvarkova.
Neke od subatomskih cestica su: elektron, pozitron, elektron antineutrino, negativni muon, muon, muon neutrino, muon antineutrino, negativni tau, pozitivni tau, tau neutrino, tau antineutrino.
Atomska težina. Arapska rijec zerra najcešce oznacava najmanju cesticu poznatu covjeku. Moderna nauka je medutim otkrila da se ova najsitnija cestica materije može razbiti na sastavne komponente. Ovo je nova ideja nastala u XX vijeku, ali kako vidimo informacija o postojanju još sitnijih cestica od atoma vec je bila data u Kur’anu.
Atom je najmanja cestica materije, koja još uvijek zadržava karakteristike te materije. U vecini slucajeva atom se sastoji od protona, neutona i elektrona. Protoni i neutroni se nalaze u centru atoma zvanog atomsko jezgro, a elektroni orbitiraju ili kruže oko centra nukleusa po stazama zvanim orbitali.
Atomska težina jednog atoma je mjera, koja oznacava koliku masu ima atom. Atomska težina se racuna zbrajanjem broja protona i neutrona. Atomske mase nisu date kao cijeli brojevi u tabeli periodnog sistema, jer se atomi mogu pojaviti sa razlicim brojem neutrona. Atomska težina elementa je prosjecna težina svih poznatih oblika tog elementa.
Atomska jedinica mase: 1 amj=1,6606x10-24gr, 1/12 mase atoma karbon-12.
Atomski broj je broj protona u nukleusu.
“I neceš biti u necem, niti ceš uciti iz njega - iz Kur’ana, i necete raditi nikakav posao, a da necemo biti nad vama svjedoci kad se budete u to udubili. I nece izmaci od Gospodara tvog ništa težine atoma u Zemlji, niti u nebu; ni manje od toga niti vece, a da nije u Knjizi jasnoj.” (Kur’an, 10:61)