Ebu Hanifino puno ime je Numan ibn Sabit ibn Zutah ibn Mah kako stoji u knjizi Tabakatu-l-Fukaha ili Numan ibn Sabit ibn Kavus ibn Hurmuz Merzuban ibn Behram prema knjizi Hedjetu-l-Arifin.
On je Imami Eazam - Najveci Imam predvodnik mudztehida Ebu Hanife El Kufi El Bagdadi jedan od cetvorice imama kod ehli suneta. Kazu da je perzijskog porijekla. Rodjen je 80 godine po hidzri u Kufi u kojoj je i odrastao i zivio a na ahiret je preselio u Bagdadu 150 godine po hidzri.
Fikh je ucio pred Hamadom ibn Ebi Sulejmanom koji prenosi znanje od Ibrahima el Nahiija ovaj od Alkame i Esveda a oni od Abdullaha ibn Mesuda i Alije koji su ucili u skoli poslanstva. U Ebu Hanifino doba su u zivotu bila cetrvorica poslanikovih alejhiselam drugova, Enes ibn Malik, Abdullah ibn Ebi Evfa El Ensari, Ebu Tufejl Amir ibn Vasile i Sehl ibn Sad El Sadi. Kao mladic je prodavao svilu i tragao za znanjem da bi se kasnije posvetio poducavanju i davanju fetvi. Omer ibn Hubejre je trazio od njega da se prihvati kadijske sluzbe pa je odbio iz bogobojaznosti. Nakon toga je Mensur trazio od njega da bude kadija u Bagdadu pa je odbio na sto se Mensur zakleo da ce ga prinuditi a Ebu Hanifa se opet zakune da nece na sto ga je Mensur zatvorio. U zatvoru je i smrt zatekla Ebu Hanifu.
Od djela mu se pripisuje
1. Musned [2]
2. Kitabu-l-Risala [3]
3. Poslanica pod imenom Fikhu-l-Ekber [4] koja je poznata i puno komentarisana
4. Kitabu-l-Vasija
5. El Alim ve El Mutealim [5]
6. Fikhu-l-Ebsat [6]
Osnova tevhida [7] i ono na cemu se gradi ispravno vjerovanje je obaveza izgovora: vjerujem u Allaha, njegove meleke, njegove knjige, njegove poslanike, ozivljenje poslije smrti, da je sve sto se dogadja dobro i lose od Uzvisenog Allaha, obracun i vagu, dzenet i vatru. Sve je to istina. [8]
Allah Uzviseni je jedan ali ne u smislu broja nego u smislu da nema sudruga. Reci On je Allah jedan. Allah je utociste svakom. Nije rodio i nije rodjen. I niko mu prilika nije.
Ne lici mu ni jedna stvar od onog sto je stvorio niti On lici i jednoj stvari koju je stvorio. Oduvijek je i zauvijek je sa svojim imenima i svojstvima bica i djelovanja. [9]
Sto se tice svojstava bica to su, Zivot, Moc, Znanje, Govor, Sluh, Vid i Volja.
Svojstva djelovanja su, Stvaranje, Opskrbljivanje, Izvodjenje iz nicega, Izumljivanje i Proizvodjenje te ostala svojstva djelovanja. [10] Oduvijek je i zauvijek sa svojim imenima i svojstvima. Nijedno ime niti svojstvo mu nije nastalo.
Oduvijek zna svojim znanjem i to znanje je Njegovo svojstvo u bespocetnosti.
Oduvijek je mocan svojom moci i ta moc je Njegovo svojstvo u bespocetnosti.
Oduvijek je govornik svojim govorom i taj govor je Njegovo svojstvo u bespocetnosti.
Oduvijek je stvoritelj svojim stvaranjem i to stvaranje je Njegovo svojstvo u bespocetnosti.
Oduvijek je onaj ko djeluje svojim djelovanjem i to djelovanje je Njegovo svojstvo u bespocetnosti.
Onaj ko djeluje je Allah Uzviseni, djelovanje je Njegovo svojstvo u bespocetnosti dok je ono na sto se djeluje stvorenje. Allahovo djelovanje nije stvoreno. Njegova svojstva u bespocetnosti nisu nastala i ona nisu stvorena. Onaj ko kaze da su stvorena ili nastala ili oklijeva ili sumnja u njih taj je nevjernik u Uzvisenog Allaha.
Kuran je u mushafima napisan, u srcima pamcen, jezicima ucen i vjerovjesniku alejhiselam objavljen. Nas izgovor Kurana, nase pisanje Kurana i nase ucenje Kurana su stvoreni. Kuran medjutim nije stvoren.
Ono sto Allah Uzviseni spominje u Kuranu o Musau, i drugim vjerovjesnicima zatim o faraonu i Iblisu sve je to govor Uzvisenog Allaha kao obavijest o njima. Allahov govor nije stvoren. Govor Musaa i drugih koji su stvoreni je stvoren. Kuran je govor Uzvisenog Allaha i bespocetan je za razliku od njihova govora.
Musa je cuo govor Uzvisenog Allaha, kaze Uzviseni: Allah je Musau govorom govorio. Zaista je Allah onaj ko je govorio a nije govorio Musa. Uzviseni Allah je bio stvoritelj u bespocetnosti dok nije stvorio stvorenje. Nista nije kao On i on sve cuje i vidi. Kad je Allah govorio Musau govorio mu je govorom koji je njegovo svojstvo u bespocetnosti. Sva Njegova svojstva se razlikuju od svojstava stvorenja.
On zna ne kao sto znamo, mocan je ne kao sto smo mocni, vidi ne kao sto vidimo, cuje ne kao sto cujemo i govori ne kao sto govorimo. Mi govorimo alatkama i glasovima a Allah Uzviseni govori bez alatki i glasova. Glasovi su stvoreni a Allahov govor nije stvoren.
On je stvar [11] a nije kao druge stvari. Znacenje stvari je Njegovo ustanovljavanje bez tijela bez supstancije i bez akcidencije. [12] On nema granice, nema protivnika, nema sudruga i nema mu slicnog.
On ima ruku, lice i dusu. Ono sto je Allah spomenuo u Kuranu od spominjanja lica, ruke i duse to su Njegova svojstva bez ulazenja u kakvocu. Nece se reci Njegova je ruka Njegova moc ili blagodat jer to predstavlja ponistenje svojstva. To su rijeci kaderija i muatezilija. Njegova je ruka Njegovo svojstvo bez ulazenja u kakvocu. Njegova srdzba i Njegovo zadovoljstvo su dva Njegova svojstva bez ulazenja u kakvocu. [13]
Uzviseni Allah je stvorio stvari iz nicega. Allah je znao u bespocetnosti o tim stvarima prije nego su postojale. On je taj koji je odredio svojom odredbom te stvari. Nema nista ni na ovom ni na onom svijetu a da nije Njegovim htijenjem, znanjem, odredjenjem, moci i biljezenjem u Knjigu pomno cuvanu. Biljezenje je opisno a ne presudno.
Odredjenje i odredba [14] te htijenje su Njegova svojstva u bespocetnosti bez ulazenja u kakvocu. Uzviseni Allah zna nepostojece u stanju njegovog nepostojanja i zna kako ce biti kad ga izvede iz nepostojanja. Uzviseni Allah zna ono sto postoji u njegovom stanju postojanja i zna kako ce biti njegovo nestajanje. Uzviseni Allah zna onog koji stoji u njegovom stanju stojanja a kad sjedne zna ga u njegovom stanju sjedenja bez da se njegovo znanje izmjenilo ili da je Njemu nastalo znanje. Promjena se ocituje u izmjeni stanja koja nastaju kod stvorenja.
Stvorio je stvorenja slobodne od nevjerovanja i vjerovanja a onda im se obratio pa im zapovjedio i zabranio. Onaj ko ne povjerova svojim djelom, pobijanjem i nijekanjem to ucini uz Allahovo prepustanje. [15] Ko povjerova svojim djelom potvrdjivanjem i posvjedocenjem povjerova uz Allahovo namicanje i pomoc. [15]
Izveo je Ademovo potomstvo iz njegove kicme poput mrava ucinio ih razumnim a potom im se obratio pa im zapovjedio i zabranio a oni su mu priznali ulogu gospodara. Taj njihov cin je predstavljao vjerovanje. Zato se oni radjaju u toj cistoj prirodi. Ko uznevjeruje nakon toga taj izvrce i mijenja a ko uzvjeruje i posvjedoci taj potvrdjuje i ustrajava. [16]
Nije prisilio nijedno stvorenje na nevjerovanje ni na vjerovanje i nije ih stvorio kao vjernike niti kao nevjernike nego ih je stvorio kao osobe. Vjerovanje i nevjerovanje su djela robova. Uzviseni Allah zna onog ko ne vjeruje u stanju njegova nevjerovanja kao nevjernika a kad povjeruje nakon toga zna ga kao vjernika u njegovom stanju vjerovanja bez da se njegovo znanje i svojstvo izmjenilo.
Sva djela robova kao kretanje i mirovanje su njihova zarada u istinskom smislu a Allah je njihov stvoritelj. Sva ona se desavaju Njegovim htijenjem, znanjem, odredjenjem i odredbom. Sva djela pokornosti stavljena u duznost su s zapovijescu Uzvisenog Allaha, njegovom naklonoscu, zadovoljstvom, znanjem, htijenjem, odredjenjem i odredbom. Sva djela nepokornosti su s njegovim znanjem, odredjenjem i odredbom i htijenjem ali ne i s naklonoscu, zadovoljstvom i naredbom.
Vjerovjesnici alejhimselam su svi cisti od malih i velikih grijeha te od nevjerovanja i razvrata. Njima su se desavala posrnuca i pogreske. Muhamed je Allahov poslanik alejhiselam, Njegov vjerovjesnik i rob i Njegov iskreni odabranik i nije obozavao kipove. Ni za treptaj oka mnogobozac bio nije niti je pocinio mali niti veliki grijeh.
Najbolji ljudi nakon Allahovog poslanika alejhiselam su Ebu Bekr Sidik zatim Omer sin Hatabov zatim Osman sin Affanov zatim Alija sin Ebu Talibov nek je Allah Uzviseni svima zadovoljan. Ostali su na istini i mi ih sve prihvatamo s ljubavlju i ne spominjemo ashabe osim po dobru.
Ne smatramo muslimana nevjernikom zbog bilo kojeg grijeha makar bio veliki ako ga ne smatra dopustenim i ne odricemo mu pridjev vjerovanja. Imenujemo ga vjernikom u istinskom smislu. Moguce je da bude vjernik gresnik koji nije nevjernik.
Potiranje mestvi je sunet. Teravih namaz u mjesecu Ramazanu je sunet. Namaz za svakim cestitim i gresnikom medju vjernicima je dozvoljen.
Ne kazemo da vjerniku ne stete grijesi i da nece uci u vatru. Niti kazemo da ce vjecno ostati u njoj makar bio i veliki gresnik ako je sa ovog svijeta otisao kao vjernik. Ne tvrdimo da su nasa dobra djela primljena niti da su nasa losa djela oprostena kao sto kazu murdzie. Mi kazemo ko radi dobra djela s njihovim uslovima ispravosti cistim od cinova koji ih kvare i znacenja koja ih ponistavaju i ne pokvari ih dok ne ode sa ovog svijeta Allah ih nece zapostaviti nego ce ih primiti i nagraditi za njih. Sto bude imao losih djela osim pridruzivanja sudruga Allahu i nevjerstva a ne pokaje se za njih prije smrti i umre kao vjernik on je u Allahovom htijenju. Ako htjedne kaznice ga a ako htjedne oprostice mu i nece ga kazniti vjecno u vatri.
Kad se pretvaranje nadje u nekom djelu ono ponistava nagradu za njega. Isto vrijedi za samodopadanje.
Dokazi-mudzize kod vjerovjesnika i kerameti kod evlija su istina. Sto se tice onog sto se pokaze kod bozijih neprijatelja kao kod Iblisa, faraona i Dedzala a sto se prenosi u predajama da je bilo i da ce biti kod njih to ne nazivamo mudzizom niti kerametom. Ta djela smatramo ispunjenjem njihovih zelja i to s toga sto Uzviseni Allah ispunjava zelje svojih neprijatelja iskusavajuci ih i kaznjavajuci ih tako da bivaju obmanuti i povecavaju svoj neposluh i nevjerovanje. Sve to je dozvoljeno i moguce. Uzviseni Allah je bio stvoritelj prije nego je stvorio i bio je opskrbitelj prije nego je opskrbu dao.
Uzviseni Allah ce biti vidjen na buducem svijetu. Vjernici ce ga vidjeti u dzenetu bez poredjenja i ulazenja u kakvocu. Izmedju Njega i stvorenja nece biti rastojanja.
Iman se sastoji od priznanja i potvrde srcem. [17] Iman stanovnika neba i zemlje se ne povecava niti smanjuje i vjernici su jednaki u vjerovanju i tevhidu a vrednovani u djelima. [18] Islam je predavanje i vezivanje za naredbe Uzvisenog Allaha. U jezickom smislu postoji razlika izmedju imana i islama medjutim nema imana bez islama niti moze postojati islam bez imana i oni su kao vanjstina i unutrasnjost. Din je imenica koja se odnosi i na iman i na islam i na serijat.
Znamo Allaha istinskom spoznajom kako je sebe opisao. Niko nije u stanju da obozava Uzvisenog Allaha istinski kako Njemu prilici nego ga obozava sukladno Njegovoj zapovijesti kako je zapovjedio. Svi vjernici su jednaki u spoznaji i sigurnosti saznanja. Oslanjanje, naklonost, zadovoljstvo, strah i nada, iman, - u svemu ovome osim imana vjernici se razlikuju.
Uzviseni Allah je dobar i pravedan svojim robovima tako da nagradjuje iz svoje dobrote visestruko od onog sto je rob zasluzio a kaznjava za grijeh pravedno a ponekad oprosti iz svoje dobrote.
Zauzimanje od strane vjerovjesnika alejhimselam i zauzimanje naseg vjerovjesnika alejhiselam za vjernike gresnike i za pocinioce velikih grijeha medju njima je istina.
Vaganje djela vagom na kijametskom danu je istina. Izravnavanje racuna medju parnicarima na kijametskom danu je istina. Ako ne budu imali dobrih djela preuzimanje tudjih grijeha je dozvoljeno i istina. Poslanikov alejhi salatu ve selam Havd je istina. Dzenet i Vatra su stvoreni postoje danas i nece nestati nikad. Allahova kazna i Njegova nagrada nece nestati nikad.
Uzviseni Allah upucuje koga hoce iz svoje dobrote a u zabludu odvodi koga hoce iz svoje pravednosti. Odvodjenje u zabludu je prepustanje a objasnjenje prepustanja je da mu ne da uputu na ono cim je zadovoljan od njega. To je Njegova pravednost kao i kaznjavanje zbog neposluha onog ko je prepusten.
Ne kazemo da sejtan otima vjerovanje od roba vjernika silom i prinudom nego kazemo rob ispusti vjerovanje pa kad ga ostavi tad ga sejtan ugrabi od njega.
Pitanja Munkira i Nekira u kaburu su istina. Povracanje duse u tijelo roba je istina. Gnjecenje u kaburu je istina. Kazna u kaburu je istina i desava se svim nevjernicima zajedno i pojedinim muslimanima.
Sve sto su ucenjaci pomenuli na perzijskom od svojstava Uzvisenog Allaha nek su mu velika imena i nek su mu uzvisena svojstva dozvoljeno je pominjati osim ruke na perzijskom. Dozvoljeno je reci ”rujé khodâ” [19] bez poredjenja i ulazenja u kakvocu.
Blizina i udaljenost Uzvisenog Allaha nije u smislu duzine ili kratkoce odstojanja nego u smislu pocasti i prezrenosti. Onaj ko se pokorava mu je blizak a onaj koji je neposlusan je daleko od Njeg bez ulazenja u kakvocu.
Blizina udaljenost i priblizavanje mogu da se odnose i na molitelja a isto tako njegovo susjedstvo u dzenetu i stajanje pred Allahom bez ulazenja u kakvocu.
Kuran je objavljen poslaniku alejhiselam i on je u mushafu zapisan. Kuranski ajeti su u smislu govora svi jednaki po vrijednosti i velicini osim sto pojedini imaju vrijednost pomena i vrijednost pomenutog kao sto je naprimjer ajetul-kursija. Ovo zbog tog sto je u njoj spomenuta Allahova uzvisenost, velicina i Njegova svojstva. Tako su u njoj sastavljene dvije vrijednosti, vrijednost pomena i vrijednost onog sto je pomenuto. Kod opisa nevjernika postoji vrijednost pomena samo, dok u spomenutom nema vrijednosti jer to su nevjernici. Takodje i imena i svojstva su sva jednaka u vrijednosti i velicini i medju njima nema odstupanja.
Kasim, Tahir i Ibrahim su sinovi Allahova poslanika a Fatima, Rukaja, Zejneb i Um Kulsum su sve kceri Allahova poslanika alejhiselam nek je njima zadovoljan.
Ako je covjeku nesto nejasno po pitanju pojedinosti nauke tevhida treba da vjeruje ono sto je istina kod Uzvisenog Allaha dok ne pronadje znalca i upita ga. On nema pravo odgadjati potragu i nije isprican oklijevanjem po tom pitanju. Postace nevjernik ako bude oklijevao.
Vijest o miradzu je istina. Onaj ko je odbije je u zabludi i novotar. [20] Pojava Dedzala, Jedzudza i Medzudza, izlazak sunca sa zapada, silazak Isaa alejhiselam s neba i ostali predznaci kijametskog dana o kojima su stigle ispravne predaje je istina koja ce se desiti.
Allah upucuje na pravi put koga hoce.
_______________________________________________
Biljeske
[1] Izraz Fikhu-l-Ekber doslovno ”Najveci Fikh” ukazuje na prvenstvo nauke Akaida nad ostalim islamskim naukama. Imam Taftazani kaze: Znaj da se neki od serijatskih propisa odnose na kakvocu djela i imenuju se sporednim prakticnim dok se drugi odnose na kakvocu vjerovanja i ubijedjenja i imenuju se osnovnim. Nauka koja se bavi prvom vrstom se zove Ilmu-l-Seraia ve-l-Ahkam to jest nauka o serijatskim propisima. Nauka koja se bavi drugom vrstom se zove Ilmu-l-Tevhid ve-l-Sifat to jest nauka o bozijoj jednoci i svojstvima. [Serhu-l-akaid el-Nesefije od Sadudina Taftazanija]
[2] Musned je zbirka hadisa sredjena po imenima prenosilaca tako da se u jednom poglavlju spomenu hadisi odredjenog prenosioca. Postoji nekoliko musneda koji se pripisuju Ebu Hanifi. U nekim izvorima se spominje cak njih petnaest. Sve ih je Imam Havarizmi sakupio i to djelo je stampano u Indiji 1332 godine. Danas je poznat musned Ebu Hanife koji je sakupio Abdullah ibn Muhamed el-Buhari (p.n.a. 340), preradio Imam el-Haskafi (p.n.a. 650) a komentarisao Mula Ali el-Kari (p.n.a. 1014)
[3] Ovu poslanicu prenosi od Imama Ebu Hanife Nusajr ibn Jahja od Muhameda ibn Semaa od Ebu Jusufa od Ebu Hanife. Istim senedom se prenosi i El-Vasija. [Isaratul Meram min Ibaratil Imam od Ahmeda Bejazica, stampano u Kairu 21 april 1949]
[4] Djelo pripovjeda Ali ibn Ahmed el-Farisi od Nusajra ibn Jahje od Ebu Mukatila od Isama ibn Jusufa od Hamada ibn Ebi Hanife od njegova oca. Kaze Taskupri zade u Miftahu-l-Seadeh ” Ebu Hanife je govorio o Kelamu kao u knjizi Fikhu-l-Ekber i Kitabu-l-Alim i u njima je razjasnio najveci broj pitanja Ilmu-l-Kelama. Neki kazu da ta djela nisu njegova nego od Ebu Hanife el Buharija. Ovo su izmisljotine muatezilija koji su tvrdili da je Ebu Hanifa sljedbenik njihova mezheba. Allama el-Bezazi navodi da je vidio ove dvije knjige napisane rukom Imama Kurderija i da u njima pise da su od Ebu Hanife. U tome se slaze veliki broj ucenjaka kao sto su Sejhu-l-Islam Bezdevi i Imam Abdulaziz el-Buhari”. [ibidem]
[5] Djelo pripovjeda Imamu-l-huda Ebu-l-Mensur el-Maturidi od Ebu Bekra Ahmeda ibn Ishaka el-Dzuzedzanija od Muhameda ibn Mukatila el-Razija od Ebu Mukatila Hafsa el-Samarkandija od Ebu Hanife. [ibidem]
[6] Djelo pripovjeda Ebu Zekerija Jahja ibn Mutarif preko Nusajra ibn Jahje od Ebu Mutie Hakema ibn Abdullaha el Belhija od Ebu Hanife. [ibidem]
[7] Tevhid se prevodi kao ”jednoca bozija” ili monoteizam ali u akaidu ima sire znacenje. Ucenjaci Ilmu-l-Kelama govore o vrsti tevhida koju nazivaju ”tevhidu-l-rububije” koja znaci da je Allah stvoritelj i uzdrzavatelj stvorenja. O tome govori ajet ”A ako ih upitas - ko je stvorio nebesa i zemlju odgovorice Allah” [Lukman 21/35] i ” Mi ih samo obozavamo da nas priblize Allahu” [Zumer 3/39]. Ova vrsta tevhida proizilazi iz ”tevhidu-l-uluhijeta” koji znaci da je samo Allah bozanstvo u istinskom smislu a iz cega neminovno proizilazi da je jedini zasluzan da ga se obozava ”tevhidu-l-ubudije”. Iz tevhidu-l-ubudijeta neminovno proizilazi tevhidu-l-rububije a obrnuto ne vazi sto se vidi i iz gornjih ajeta. [Serhu-l-Fikh el-Ekber, Mula Ali el Kari, Dar al Nafais Bejrut 1997]
[8] Ovdje je Imam izbjegao navodjenje dokaza za postojanje Allaha. Postojanje Allaha je usadjeno u cistu prirodu u kojoj se ljudi radjaju a poslanici su samo slani da objasne ljudima tevhid. Zato su svi oni pozivali ljude da posvjedoce da ”nema boga osim Allaha” s cim se i ulazi u vjeru a ne da svjedoce da ”Allah postoji”. Allah dz.s. kaze ” Mi prije tebe nismo ni jednog poslanika poslali a da mu nismo objavili - Nema boga osim Mene zato se meni klanjajte” - El-Enbija 25/21. [ibidem]
[9] Ova svojstva se zovu ”el sifatu-l-fialije” to jest ona svojstva cije se ocitovanje odnosi na stvorenje. Ova su svojstva predmet razilazenja medju ucenjacima ilmulkelama. Sljedece definicije se navode za razlikovanje svojstava bica i svojstava djelovanja (el sifatu-l-zatije ve-l-sifatu-l-fialije).
a) Kod muatezilija je sve ono sto je moguce da bude ili ne bude od svojstava djelovanja. Kaze npr. stvorio je tome i tome dijete dok drugome nije ili opskrbio je Zejda bogatstvom a Amra nije itd. Ono pak sto ne prima negacije je od svojstava bica kao npr. Znanje i Moc. Ne kaze se za Allaha ”nije znao” ili ”nije mogao”. Volja i Govor su dva svojstva na koja se primjenjeuje odricni oblik. Allah dz.s. kaze ”Allah zeli da vam olaksa a ne zeli da vam oteza” i ”Allah je Musau govorom govorio” te ” Allah im nece govoriti na kijametskom danu”. Prema njima su Volja i Govor svojstva djelovanja koja su nastala a nisu vjecna.
b) Kod esarija je ono cija negacija neminovno povlaci ustanovljenje suprotnosti od svojstava bica. Ako bi zanijekao Zivot neminovno bi to znacilo uspostavu smrti ili ako bi zanijekao Moc to bi znacilo uspostavu nemoci, znanje prema neznanju itd. Ono cije nijekanje ne povlaci uspostavu suprotnosti je od svojstava djelovanja. Ako bi zanijekao ozivljavanje ili usmrcivanje ili stvaranje ili davanje opskrbe to ne bi povlacilo suprotnosti ovih radnji. Za razliku od prethodne definicije ako bi zanijekao Volju to bi povlacilo prinudu a ako bi zanijekao Govor to bi povlacilo cutanje sto je neprihvatljivo te se s toga ova dva svojstva ubrajaju u svojstva bica i prema tome nisu nastala vjecna su.
c) Definicija kod maturidija je da sve ono cim se Allah opisuje a nije dozvoljeno da se opise sa suprotnim tome je od svojstava bica kao Moc i Znanje. [ibidem]
[10] Sva svojstva djelovanja se podvode pod jedno svojstvo koje se zove El-Tekvin koje nije nastalo. Ovo je stav maturidijske skole koji se prenosi od predhodnika koji su zivjeli prije Ebu Hasana Esarija. Tako rijeci Ebu Dzafera Tahavija ”On je imao svojstvo Gospodara prije onog nad cim se gospodari” i ”On je bio Stvoritelj prije stvorenog” imaju biti shvacene u ovom smislu. Allah dz.s. je stvoritelj prema suglasnom stavu a to je bez svojstva stvaranja i rastvaranja (el-Tekvin) nemoguce kao sto je nemoguce da zna bez svojstva znanja. Dalje neophodno je da ovo svojstvo bude vjecno od bespocetnosti jer je nemoguce da se nastala djela i promjene desavaju pri bozanskom bicu. Imenovanje ovog svojstva se razlikuje prema razlikovanju tragova njegova djelovanja. Posto su stvorenja nastala njime naziva se stvaranje, vezano za opskrbu opskrbljivanjem, za davanje oblika oblikovanjem, za zivot ozivljavanjem itd. [pogledaj Serhu-l-Mekasid, Taftazani]
[11] Allah dz.s. je stvar to jest postoji svojim bicem i svojim svojstvima osim sto ne lici nijednoj drugoj stvari jer ”Nijedna stvar nije kao On” El-Sura 11/42. Rijec ”stvar” se u jeziku koristi kao objekt naprimjer u rijecima Uzvisenog ” Allah je nad svakom stvari mocan” i u ovom znacenju je nije dozvoljeno pripisivati Allahu. Ova se rijec koristi i kao subjekt kao u rijecima ”Reci koja stvar je najveci svjedok?- i odgovori, Allah On ce izmedju mene i vas svjedok biti. El-Enam 19/6 [Serhu-l-Fikh el-Ekber, Mula Ali el Kari, Dar al Nafais Bejrut 1997]
[12] Ovde se navode ilmulkelamski termini Dzevher i Arad. Ucenjaci kazu da je svijet sa svim svojim djelovima nastao i djeli se na materiju i akcidente. Materija je ono sto opstaje samo o sebi a ucenjaci pod opstajanjem o sebi podrazumijevaju zauzimanje prostora bez da to zauzimanje prati zauzimanje prostora od neke druge stvari. Materija moze biti slozena od dva dijela pa navise i to je tijelo El-Dzism, ili moze biti prosta koja se naziva El-Dzevher. Dzevher je dio koji se ne moze dijeliti - atom. S druge strane ono sto ne opstaje samo o sebi nego je ovisno o necem drugom i prati ga u zauzimanju prostora ili je u odnosu s necim odnosom stvari i njenog atributa se naziva akcidencijom el-Arad. Akcidencija nastaje u materiji i predstavlja njene oznake. Primjer akcidencije je boja, okus, miris itd. [Serhu-l-akaid el-Nesefije od Sadudina Taftazanija]
[13] Neulazenje u kakvocu znaci prepustanje Allahu znanja o istinskom znacenju Njegovih rijeci "tefvid" i ovo je stav i metoda dobrih prethodnika. Imam Ebu Hanife kaze u svojoj poslanici El-Vasijet "Mi potvrdjujemo da se - Allah iznad Arsa uzvisio - bez da ima potrebu za Arsom. Kad bi On bio potreban Arsu i sjedenju na njemu gdje je onda bio prije nego je stvorio Ars? On je uzvisen i neovisan tome". Divne su rijeci Imama Malika kad je bio upitan o tome "Uzdizanje je poznato, kakvoca toga je nepoznata, pitanje o njoj je novotarija a vjerovati u njega je obaveza". [Serhu-l-Fikh el-Ekber, Mula Ali el Kari, Dar al Nafais Bejrut 1997]
[14] Ovde upotrebljeni izrazi El-Kada ve El-Kader su prevedeni kao odredjenje i odredba. Ulema navodi razlicite definicije ovih izraza a jedna od njih je da prvi izraz El-Kada znaci uopceno odredjenje dok El-Kader znaci detaljnu odredbu. [ibid.]
[15] Izrazi "hizlan" i "tevfik" se prevode kao napustanje u znacenju ne davanja upute i namicanje i pomoc u znacenju davanja upute.
[16] Misli se na poznati ugovor o kome se govori u Kuranu. Pogledaj suru El-Araf 172/7.
[17] Sljedbenici kible su se razisli u definisanju rijeci "Iman" u serijatskom a ne u jezickom smislu na cetiri osnovne grupe sa dodatnim podgrupama.
1. Iman je stvar srca samo...
2. Iman je stvar jezika samo...
3. Iman je stvar srca i jezika zajedno...
4. Iman je stvar stvar srca jezika i ostalih udova...
Izlaz iz ovog nesporazuma se nalazi u objasnjenju da rijec iman u rijecima Zakonodavca nekad biva upotrebljena u znacenju osnove i temelja vjerovanja i to je ono znacenje u kome se ne uzima u obzir njegovo udruzivanje s djelom kao na primjer u rijecima poslanika alejhiselam "Iman je da vjerujes u Allaha i njegove meleke i njegove knjige....." ponekad pak biva upotrebljen u znacenju potpunog imana ili potpune vjere kao u hadisu o izaslanstvu Abdu-l-Kajsa "Znate li sta je iman u jedinog Allaha? rekose Allah i njegov poslanik najbolje znaju - rece Svjedocenje da nema boga osim Allaha i da je Muhamed njegov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata, post ramazana i davanje petine od ratnog plijena." Na ovu vrstu se misli i u hadisu o onome ko cini zinaluk. Prema tome u svakom kontekstu kad se desi razlikovanje ono se svodi na ovo jezicko razlikovanje u znacenju same rijeci. Ona vrsta imana koja izbavlja od ulaska u vatru je druga vrsta suglasnoscu svih muslimana. Vrsta imana pak koja izbavlja od vjecnog boravka u vatri je prva vrsta suglasnoscu ehlisuneta za razliku od muatezilija i haridzija. [pogledaj Umdetul Kari serh Sahih el Buhari od Imama Bedrudina Ajnija]
[18] Razilazenje po pitanju da li se iman povecava i smanjuje se vraca na samu definiciju rijeci iman u prethodnoj tacki. Ako pod rijecju iman podrazumjevamo osnovu vjerovanja to jest potvrdu srcem i drzanje neceg istinitim onda takva definicija ne prima mogucnost povecavanja i smanjivanja. Ako medjutim prosirimo definiciju imana i na pokornost i djela onda se iman povecava povecanjem dobrih djela a smanjuje neposluhom. [pogledaj Serhu-l-Mekasid, Taftazani]
[19] Znaci "lice bozije" na perzijskom.
[20] U djelu El-Hulasa se kaze "Ako neko zanijece Miradz pogledace se da li nijece Isra od Meke do Bejtul Makdisa pa ako ucini taj je nevjernik. Isra je utvrdjen nepobitnim dokazima za razliku od Miradza. Otud je onaj ko nijece Miradz u zabludi i novotar a ne izlazi iz vjere. [Serhu-l-Fikh el-Ekber, Mula Ali el Kari, Dar al Nafais Bejrut 1997]
Prijevod i biljeske Adnan Kozarcanin
Pogledati objasnjenje Tenzih-a od Al Gazalija