On nije tijelo koje ima konture niti materija koja je ogranicena i izmjerena niti On slici tijelima u procijeni i mjerenju niti u dijeljivosti na dijelove. On nije materija i ne nastanjuje Ga materija niti je On oznaka materije (akcident) niti Ga oznake materije nastanjuju. On ne lici nicemu sto postoji niti ista sto postoji lici Njemu. >> Nista nije kao On << (El-Sura 11) niti je On kao nesto drugo. Njega nemogu ograniciti mjere, nemogu Ga definisati dimenzije niti Ga mogu obuhvatiti niti odrediti pravci. Njega nemogu opkoliti niti okruziti zemlje niti nebesa. On je uzvisen iznad Arsa na nacin kako je rekao u znacenju kako je namjeravao, uzvisivanjem koje je cisto od doticanja, boravka, ucvrscenja, utjelovljenja ili premijestanja. Njega ne nosi Ars nego su Ars i nosioci Arsa noseni dobrotom Njegove moci i nalaze se pokoreni u Njegovoj vlasti. On je iznad Arsa i neba i iznad svake stvari . Bivanje iznad Mu ne povecava bliskost Arsu niti nebu kao sto mu ne povecava udaljenost od zemlje i njene povrsine. Ne nego je On na visokim stepenima nad Arsom i nebom kao sto je na visokim stepenima nad zemljom i njenom povrsinom. On je uz to blizak svemu sto postoji a robu je blizi od zile kucavice. >> On nad svim bdi << (Sebe 47) jer Njegova bliskost ne lici bliskosti tijelesa kao sto njegovo bice ne lici bicima tjelesa. On se ne sjedinjuje ni sa cim niti se ista sjedinjuje s Njim. Uzvisen je on i iznad toga da ga obuhvata mjesto kao sto je uzvisen i iznad toga da ga ogranicava vrijeme. On je bio prije nego je stvorio vrijeme i prostor i On je sada kao sto je i bio. On se jasno ocituje nad svojim stvorenjima sa svojim svojstvima. U njegovom bicu nema nista osim Njega niti u necemu osim Njega ima Njegova bica. On je iznad toga da se na Njega primjenjuje promjenjivost i premijestanje ili da se pri Njemu nalaze stvorenja i desavaju dogadjaji. On je uvijek sa svojim atributima uzvisenosti koja ne prolaze i svojstvima savrsenosti kojima nije potrebno povecanje niti upotpunjenje.
U djelu Imama Sadudina Taftazanija koje nosi naziv Serhu-l-Mekasid i predstavlja temeljno i nezaobilazno Esarijsko-Maturidijsko djelo u oblasti akaida u odjeljku El-Tenzihat se govori o slijedecim temema:
1. El-Tevhid
2. Allah dz.s. nije tijelo, nije materija i nije oznaka materije (akcident)
3. Allah dz.s. se ne sjedinjuje ni sa cim
4. Nedozvoljenost i nemogucnost opisivanja Allaha dz.s. sa onim sto je nastalo nakon nepostojanja
Svaka od ovih tema se bavi odredjenom zabludom u koju su ljudi pali i podrobno je objasnjava i pobija razumskim i tradicijskim dokazima kao sto je uobicajeno u ilmul-kelamu. Tako se u odjeljku o Tevhidu-Jednoci Stvoritelja pobijaju zablude i neznanja musrika-mnogobozaca razumskim i tekstualnim dokazima koji svi kruze oko ajeta casne knjige >> Kad bi nebesima i zemljom upravljalo vise bozanstava propala bi <<. U trecoj tacki se kaze da se Allah dz.s. ne sjedinjuje ni sa cim i odgovara se krscanima i drugim vjerama koje zagovaraju inkarnaciju i utjelovljenje Boga u covjeka.
Medju zabludjelim sektama i frakcijama postoje i one koje se protive principu Tenziha. Tako Musebihe-Oni koji uspostavljaju slicnost izmedju Allaha i stvorenja tvrde da se Allah dz.s.nalazi u pravcu gore iznad Arsa. Oni kazu Allah dz.s. je ili unutar svijeta tako da zauzima prostor ili je izvan svijeta pa se izmedju Njega i svijeta uspostavlja pravac. Oni ne shvataju da se ono sto postoji dijeli na ono sto je postalo i ono sto nije postalo nego je nuzno El-Vadzib i ne podlijeze zakonima supsancije i akcidencije.
Sto se tice tekstova kao sto su >> Allah se iznad Arsa uzvisio << ili >> Allahova ruka je iznad njihovih ruku << potrebno je reci nesto o Mutesabih-Nejasnim ajetima kako se obradjuju u Usuli Fikhu.
Tekstovi se s obzirom na shvacanje i razumijevanje dijele na osam stepena i to cetiri stepena jasnih tekstova i cetiri stepena nejasnih tekstova. Medju jasnim tekstovima je najjasniji Muhkem a onda redom dolaze Mufeser, Nas i Zahir. Medju nejasnim tekstovima je najjasniji Hafij a onda opadajucim redom dolaze Muskil, Mudzmel i Mutesabih. Kao sto vidimo Mutesabih je na osmom mjestu na najdonjoj ljestvici nejasnih tekstova. U poznatim knjigama iz Usuli Fikha kao Usulu-l-Bezdevi i Usulu-l-Serahsi se o Mutesabihu kaze:
Kad je ono sto se zeli reci nekim tekstom nejasno u smislu da nema nacina da se dosegne znacenje otpada obaveza traganja za njim a ostaje obaveza vjerovanja u istinitost teksta. Ovaj tekst se naziva Mutesabihom. Ovo je znacenje ajeta >> I drugi nejasni << Alu Imran 7. Oni koji su poronili u znanje nemaju udjela u znanju o Mutesabihu i ne preostaje im drugo do prihvatanje i vjerovanje u istinitost onoga sto je Allah dz.s. zelio. Stanka na rijecima >> Njihovo tumacenje zna samo Allah << je obavezna.
Objasnjenje ovoga se vidi u tome da je vidjenje Allaha dz.s. na ahiretu poznata istina utvrdjena tekstom. >> Neka lica ce toga dana biti vesela, gledace u svoga Gospodara <<. Allah dz.s. postoji sa svojim svojstvima savrsenstva. U tome da On biva vidjen sobom i od strane drugog je znacenje savrsenstva osim sto je uspostava pravca pri tome nemoguca i nedozvoljena. Posto se na Allaha dz.s. ne primjenjuje pravac ajet je Mutesabih u onome sto se odnosi na kakvocu vidjenja dok je osnova vidjenja utvrdjena tekstom i poznata kao pocast vjernicima jer njima dolikuje takva pocast. Nejsnoca-Tesabuh u onom sto se odnosi na znacenje ili na opis ne smeta znanju o osnovi i ne kvari je. Isto tako Ruka i Lice i ono sto je Allah dz.s. spomenuo u Kuranu je poznato. Kakvoca toga je nejasna (pripada mutesabihu) ali ne kvari osnovu znanja o tome. Muatezile su grupa kojima se pobrkalo znanje o Kakvoci (El-Kejfije) pa su zanijekali osnovu sto ih je odvelo u ponistenje Allahovih svojstava. Ehli sunet potvrdjuje osnovu utvrdjenu tekstom a suzdrzava se od ulazenja u kakvocu koja je Mutesabih. Zato nije dozvoljeno baviti se trazenjem znacenja jer je Allah dz.s. opisao one koji su poronili u znanje rijecima >> govore mi vjerujemo u njih svi su od gospodara naseg <<
