Da bi se dobio historijski uvid u razvoj ilmulkelama i razilazenje muslimana po tom pitanju navescemo ukratko dva zalutala pravca onako kako ih spominje imam Jusuf Abdurezak u komentaru na Isaratul Meram od naseg Ahmeda Bejazica.
Prva grupa se odlikuje time sto je kod nje nadvladala razumska strana i zovu se Muatezile. Njihovi rani predstavnici imaju velike zasluge u odbrani islamske vjere i pobijanju stavova raznih otpadnika, krscana i zidova. Medjutim njihovo iskljucivo osljanjanje na razum i stalno trvenje sa zalutalim frakcijama je mnoge od njih posebno iz kasnijih generacija odvelo u novotarije.
Druga grupa se odlikuje time sto je kod nje nadvladala tradicijska strana i zovu se Hasevije. Ova grupa nije jedinstvena vec njoj pripadaju naprimjer Barbaharije te ogranci antropomorfista - Mudzesima. Uzrok da se ovi nazivaju Hasevijama je kako se navodi da je jedna grupa ljudi sa ovim nazorima prisustvovala kruzoku Hasana Basrija pa kad su poceli raspravljati o nekom pitanju on je rekao "odstranite ove u stranu halke". Kad su to ljudi culi prozvali su ih Hasevijama.
Ova grupa je skrenula po pitanju Tenziha (odricanja nesavrsenosti i manjkavosti od Allaha dz.s.) pa su o Allahu dz.s. izricali stavove na osnovu svojih iskrivljenih shvatanja. Predstave i samoobmane ovih ljudi su prezrene i odbacene. Oni ma koliko se pretvarali i isticali slijedjenjem prethodnika-selef cinjenica je da oni slijede lose prethodnike (selef el Talih) a ne dobre prethodnike (selef el-Salih).
Niko nema pravo da nijece ni da osudjuje ono na cemu su bili dobri prethodnici a sto se tice izricanja jezikom onog sto je doslo u Kuranu i utvrdjenom sunetu o Allahovim dz.s. svojstvima uz usvajanje opcenitog principa Tenziha koji neminovno proistice iz rijeci Uzvisenog "Nista nije kao On" i to bez zadubljivanja u znacenje i dodadavanja na tekst i bez mijenjanja onog sto je doslo u tekstu za ono sto nije doslo u tekstu. Oni se prema tome nisu razlikovali od kasnijih generacija (esarija-maturidija) u pitanju Tenziha.
Oni koji su za osuditi i ciji stavovi moraju biti odbaceni su oni koji su tumacili izraze iz Kurana i suneta u znacenju i smislu koji je medju njima opcepoznat kad se ovi izrazi odnose na stvorenja. Oni su onda ove izraze uzimali kao dokaze i to kao sinonime izrazima koji se odnose na stvorenja. Kao dokaze su uzimali pojedinacne, odbacene, anomalne i izmisljene predaje. Oni su time dodavali od sebe razne stvari Kuranu i sunetu praveci od neke radnje koja je dosla u tekstu svojstvo koje odgovara toj radnji.
Sljedece tvrdnje su tvrdnje Hasevija:
1. Allah se svojim bicem ucvrstio na Arsu
2. On silazi svojim bicem sa Arsa
3. Poslanik s Njim sjedi na Arsu s Njegove strane
4. Njegov govor koji je pri Njegovom bicu je glas
5. Njegovo spustanje (spomenuto u hadisu) je sa kretanjem i promjenom mjesta Njegova bica
6. On posjeduje tezinu - opterecava nosioce Arsa
7. On je odredjen pravcem, ogranicen granicom i zauzima mjesto
8. Ono sto je nastalo (stvorenje) se nalazi pri Njemu i On dodiruje Ars ili dodiruje svoja stvorenja
Ko ovo kaze ne sumnjamo ni malo u njegovo skretanje sa istine, istupanje i udaljavanje od onog sto je dozvoljeno vjerovati o Allahu dz s. Ovo je jasno otkriveno bez ikakve sumnje. Nemoguce je prikrivati i zamotavati ovakve sramote pozivajuci se na selefizam. Oni koji ovo vjeruju su ti cije vjerovanje odbacujemo i pobijamo. Spominjemo ih jer su oni zastupnici Hasevija i ostatci Antropomorfista Musebiha i Mudzesima.
Hasevije su jedna odbacena grupa neznalica koja sebe pripisuje sljedbenicima Ahmeda ibn Hanbela a on u stvari s njima nema nista. Razlog da se oni vezu uz njegovo ime je u tome sto je Ahmed u svoje vrijeme pobijao stavove Muatezilija te ostao cvrst uprkos iskusenju u koje je pao. Radi te aktivnosti se od njega prenose izjave koje ove neznalice nisu razumjeli pa su na tome ustanovili svoje ruzno vjerovanje.
Jedan od izvora ovih antropomorfistickih tekstova je knjiga pod imenom Kitabul Sunah koju je neko lazno pripisao Ahmedovom sinu Abdullahu. Treba reci da je glavni sistematizator Imam Ahmedova mezheba Abdurahman ibn Dzevzi napisao knjigu u kojoj pobija antropomorfiste koji se pripisuju Imamu Ahmedu i objasnjava stavove Imama Ahmeda koji se ne razlikuju od stavova ostalih dobrih prethodnika. Ova knjiga se zove "Def'u shubah el-teshbih bi akaff el-tenzih".
Pogledati objasnjenje Tenzih-a od Al Gazalija