الرَّحْمنُ
2. Ar-Rahmanu
(1:3) (2:163) (13:30) (17:110) (19:18, 19, 26, 44, 45, 58, 61, 69, 75, 78, 85, 87, 88, 91, 92, 93, 96) (20:5, 90, 108, 109) (21:26, 36, 42, 112) (25:26, 59, 60) (26:5) etc.
Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
"Er-Rahmān - Blagi. Ovo je specijalno Allahovo svojstvo, koje se daje dobrom i lošem, blag je, bio on mumin ili kjafir. Allahovo sunce koje svakog obasjava."
U tridesetome ajetu sure Neml, Uzvišeni kaže:
"Ono je od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!' "
U suri Fatiha svakodnevno učimo:
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Svemilosnog, Samilosnog.
(Fatiha, 1., 2.)
U suri Bekare se veli:
A vaš Bog - jedan je Bog! nema boga osim Njega, Svemilosnog, Samilosnog!
(Bekara, 163.)
Kaže se da Allahovo, dželle šanuhu, Ime er-Rahmān nije dozvoljeno nikome drugome naditi. Ono ima status sličan status Imena "Allah", to jest predstavlja jedno od Božijih uzvišenih Imena. U suri Isrā kaže se:
Reci: "Zovite: 'Allah' ili zovite: 'Svemilosni'."
(Isrā', 110.)
pa kao da se Imena "Allah" i "Svemilosni" stavljaju u istu ravan. U suri Zuhruf se kaže:
Pogledaj u odredbama objavljenim poslanicima Našim, koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Svemilosnome, klanja božanstvima nekakvim.
(Zuhruf, 45.)
Stoga nije dozvoljeno da iko sebi nadije ime "Rahman". Takvo ime sebi je nadio lažni poslanik Musejlema "Rahmān el-Jemāma", a sada ga svi pamte kao Musejlemu Kezzāba (teškoga lažova).
Neki jezikoslovci smatraju da je Božije Ime "er-Rahman" derivirano (izvedeno) iz imenice "rahmet" (milost). No, većina učenjaka smatra da to nije tako, jer bi se u tome slučaju djelovanje Imena "Svemilosni" moglo vezati i za smrt neke osobe, a upravo se djelovanje Imena "Rahmān" odražava kroz činjenje dobra svim stvorenjima, kako kaže rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija, i dobrim i lošim, i vjernicima i nevjernicima.
Naravno, dalje jezikoslovci među se raspravljaju da li je i korijen ovoga Imena izveden iz hebrejskoga jezika.
U suri Enbijā', uzvišeni Allah veli:
Reci: "Ko će vas od Svemilosnog noću i danju štititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur'ana glave okreću.
(Enbijā', 42.)
Svemilosni je taj koji štiti, a njegova zaštita ovdje je općega značenja ('āmm) tojest odnosi se na sve ljude. Tako se u suri Jasin veli:
I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti,
osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali.
(Jasin, 43., 44.)
Tako Svemilosni sve spašava, vjernicima će ukazati milost, a nevjernicima pružiti uživanje, makar određeno vrijeme, makar do određenoga roka.
Djelovanje Božijega lijepoga Imena "Svemilosni" odrazilo se kroz stvaranje sveg postojećega, vidljivoga i nevidljivoga, svijeta. Stoga se, između ostaloga, u Kur'anu veli:
Svemilosni, nad Arš se uzdigao.
(Taha, 5.)
što označava stvaranje i upravljanje zbiljama, realitetima, svih stvari, svih stvorenja, svega što postoji.
Svoje djelovanje kroz vlastito Ime "Svemilosni", uzvišeni Allah želi vidjeti i kod Svojih robova, stoga im se obraća:
Ja sam Allah, Ja sam Svemilosni. Stvorio sam rodbinske veze (er-rahim), davši im naziv po Svome Imenu (er-Rahmān). Pa ko ih sastavi (pa ko ih održava), dat ću mu da se sa Mnom sastane (vuslet), a ko ih raskine, odstranit ću ga od Mene.
(hadisi-kudsi, Govor uzvišenoga Allaha koji nam je također prenijeo hazreti Pejgamber, alejhisselam, ali koji nema status Kur'ana već predstavlja Poslanikovo prepričavanja Allahovoga govora, prenosi hazreti Abdurrahman ibn Avf, a bilježi Tirmizi)
Kako kaže šejh Tosun Bajrak, značenje osjeta djelovanja Božijega Imena "Svemilosni" započinje sa bolom i brigom koji se ćute kada saznamo da je neko u nevolji, u bolu. Upravo taj bol koji osjećamo nagoni nas da se pomaknemo i pomognemo osobi u nevolji.
No, sâm taj bol nije dovoljan. Iskrena sućut je ona koju osjeti čovjek kada se uzdigne iznad svakodnevnoga razumijevanja tuge i boli, kada se uzdigne iznad uvriježenoga ćutanja tih osjećanja, kada prihvati sudbinu onakvu kakva jeste, a dadne sve od sebe da drugome pomogne.
Uzvišeni Allah položio je Svoju milost u sva stvorenja manifestirajući se kroz lijepo Ime "Svemilosni". Dobro se nalazi u svakome čovjeku, ali je naše opredjeljenje, shodno našoj relativno slobodnoj volji, upravo ono što će nas učiniti robovima Svemilosnoga, odredimo li naš daljnji put kroz pomaganje i služenje drugima, ili, pak, sljedbenicima nezahvalnoga šejtana, odlučimo li na dar ljepote i milosti položene u nama zaboraviti.
Svaki potomak hazreti Adema i hazreti Have rađa se sa prirodom dobra (fitret), ali ga roditelji, okolina u kojoj živi i njegov vlastiti odabir učine nečim drugim. Kako kaže hazreti Pejgamber, alejhisselam:
Svako dijete rađa se u fitretu.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Buharija)
Čovjekovo vezanje za ovo Ime (te'alluk) odražava se kroz izražavanje potrebe za njim, ali takvu potrebu ipak većina ljudi na ovome svijetu ne shvata, ne razumije.
Kada čovjek u svome srcu u potpunosti prihvati, ozbilji (tehakkuk), djelovanje Božijega Imena "Svemilosni", duhovnu visinu koja mu biva tada podarena znat će samo on, niko više. Čovjekova blizina s djelovanjem Božijega Imena "Svemilosni", ogleda se u tome da za ljepote koje se dešavaju između toga roba i Gospodara znaju samo taj rob i njegov Gospodar, i niko više. Tako se Božije Ime "Svemilosni" manifestira hama baš svakome, ali i dariva hama baš svakoga potpuno različitim darovima.
Hazreti Šejhul Ekber prenosi da je jedan arif (proživljavatelj istinâ) upitan koliko ima ebdala (posebne grupe Božijih evlija). Arif reče: "Četrdeset duša." Tada ga taj čovjek upita: "Zašto si rekao četrdeset duša a ne četrdeset ljudi?" Arif mu odgovori: "Zato što među njima može biti i ženâ. Niko od njih ne poznaje onoga drugog."
Kićenje duše osobinama odraženoga djelovanja Božijega Imena "Svemilosni" (tehalluk), ogleda se u onome što smo već rekli, u brizi i pažnji prema svakome stvorenju, a shodno odredbama i zahtjevima Šerijata.
Osoba čije je srce izloženo djelovanju Božijega Imena "Svemilosni", sve oko sebe posmatra kao sebe sâmu - svako dobro koje vidi, potraži u sebi trag manifestiranja Imena "Svemilosni", a svako zlo koje primjeti, u sebi prepozna jedan dio duše do kojeg još nije došla.
Drugima se smilovati, moliti Jedinoga da ih uputi a zatim da im i oprosti, pomagati drugima, naročito savjetovati nemarne i nevjernike, ali na lijep, iskren i nenametljiv način; onaj ko je u posebnome odnosu sa Svemilosnim, sjetit će se predivnih i posebnih darova koje je samo njemu Svemilosni podario, pa će i prilazeći drugome prepoznati i uvažavati posebnost i specifičnost toga drugoga. Nastojat će pomoć mjeriti shodno potrebama drugoga, a ne shodno svojim potrebama. Kako je hazreti Muhammedu, alejhisselam, u Kur'anu rečeno:
A ako glave okrenu, - pa, Mi tebe nismo ni poslali da budeš njihov čuvar, ti si dužan samo da obznaniš.
(Šūrā, 48.)
Uzvišeni Allah Svoje je poslanike, alejhimusselam, slao okitivši ih najljepšim ponašanjem, najljepšim vladanjem, podarivši blagost i samilost njihovim srcima.
Razmišljajući, šta znači to manifestiranje uzvišenoga Allaha pod Imenom "Svemilosni", možda je najbolje podsjetiti se slijedećega ajeta:
I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuješ ono što ti objavljujemo, jer oni u Svemilosnog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njeg se uzdam i Njemu se obraćam."
(Ra'd, 30.)
Osoba čije je srce izloženo manifestiranju Božijega Imena "Svemilosni", svakoga uvažava, svakoga pazi, sa svakim želi biti u miru. U Kur'anu se veli:
A robovi Svemilosnoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!"
(Furkān, 63.)
Rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija rekao je:
"Ko bude ovo Ime nosio kao hamajliju ili Ga ovim Imenom bude zikri činio, sigurno će biti zaštićen od svih onih nedaća koje mu ne odgovaraju."
Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još veli:
"Ko ovo Ime prouči stotinu puta nakon svakoga farza, nestat će mu zaborava, nemara, tvrdokornosti srca, i bit će sačuvan u dunjalučkim stvarima.
Ko ga ispiše i potopi u vodi, a onda tu vodu popije osoba koja ima jaku temperaturu (vrućicu), spast će joj temperatura.
Još se veli, ko na dan Džume klanja ikindiju, potom okrenut prema kibli izgovara 'jā Allah jā Rahman', sve dok Sunce ne zađe, uzvišeni Allah dat će mu šta god da zatraži. A dragi Allah najbolje zna."
