I
Problem slobodne volje, zbog svoje velike etičke važnosti, tema je veoma bliska Al-Gazaliju.Postoje tri aspekta ovoga problema.Al Gazali vjeruje da je efikasnost volje, sadržane u mijenjanju i poboljšavanju karaktera, neohodan postulat etike.Drugo, on smatra da je volja određena znanjem. On ovo nastoji dokazati analizom ljudske akcije i djelovanja.Ljudska sloboda, kako on misli, sadržana je u prihvačanju ili odbijanju putem razuma, prezentovane jedne ili druge alternative.Međutim, ovo prihvačanje ili odbijanje niju u cjelosti neodređeno.Suprotno tome je određenost Božijom voljom.Na taj način čovjekova sloboda je determinirana(određena).Ovaj, dakle komliciran pogled, pojasnit ćemo u tekstu koji slijedi.
Al Gazali smatra da ljudski karakter može biti promjenjen i poboljšan, što podrazumjeva da čovjek sigurno posjeduje neki stupanj slobodne volje.Neki ljudi poriču da je ljudski karakter sposoban za poboljšanje, dokazujući da je hulq - izraz koji označava unutrašnju bit čovjeka, isto što i halq - izraz koji označava vanjske forme.Nijedan od njih ne može biti promjenjen.Međutim, Al Gazali navodi iskustva iz praktičnog života kako bi demantirao ove konstatacije.Ako bi se tvrdnja o nemogućnosti poboljšanja karaktera prihvatila, tada bi svi moralni imperativi prestali imati bilo kakvo značenje, a instrukcije, opomene, obrazovanje i samodisciplina bi bili bez ikakve koristi.
Al Gazali priznaje granice iznad kojih ljudski napor ne može promjeniti ljudski karakter.Naprimjer, samo čovjek regulira i disciplinira svoje strasti, ali ih ne može iskorijeniti, niti je naravno poželjno da on to uradi.Bez njih život bi bio sam po sebi nepotpun i manjkav, pa time i nemoguč.Postoje stvari koje stoje na putu zadovoljenja karaktera :(a) veće prisustvo strasti kod određenih individua, (b) veća navika zadovoljenja strasti u prošlosti.Uzimajući u obzir pravilno procjenjivanje ove dvije stvari on je ljude podjelio na četiri vrste i opisao ih na sljedeći način.
(1)Postoje neke osobe čiji karakter još nije formiran, koje nemaju sposobnost praviti razliku između dobra i zla, između ispravnog i neispravnog, oni su ignorantni, nedostaje im refleksija i samosvijest, ne posjeduju moralni karakter, ne posjeduju volju i vjerovanje.Oni nisu , još uvjek, u potpunosti postali robovi zadovoljstva i osječaja.Karakter ovog čovjeka lahko može biti unaprijeđen,oni samo trebaju vodiča, a riješenost i motiv im pomažu da prate pravi put.Svi ljudi rođenjem potencijalno posjeduju sve ovo.Roditelji ih pogrešno vode i pobuđuju njihove ovosvjetske želje, odgajajući ih pohlepnim i neuravnoteženim.
(2) Neke osobe se zle u duši-podložne niskim strastima, bezobzirno žive za njihove zle efekte.Oni mogu praviti razliku između dobra i zla.Njihova svijest je potpuno razvijena i oni misle da je racionalno samo "ja", jedino istinsko samo ja.Zatim oni podliježu svojim niskim prohtjevima, buduči da nemaju slobodnu volju koja bi im pomogla da kontroliraju svoje akcije i djelovanja.Oni posjeduju znanje kojim mogu biti reformirani, najprije napuštajući svoje ružne navike, a potom razvijanjem pozitivnih navika.Takvi ljudi su podložni dobrom uticaju, ukoliko sami hoće da poboljšaju svoj karakter.
(3) Neke osobe nisu samo podložne lošim navikama, nego vjeruju da su ove navike dobre, da je neophodno da ih slijede.Može se kazati da je, u njihovom shvatanju, prava priroda stvari postala nejasna.Konsekventno tome, zadovoljavanje nižeg "ja" pojavljuje se kod njih kao krajnji cilj ljudskog života.Oni su odgajani u neznanju.Njihovo životinjsko "ja" je nadraslo njihovo racionalno "ja", te ga potpuno potisnulo i prikazalo neefikasnim.Njihova potpuna reformacija (ljudskom voljom) je nemoguća.
(4)Postoje ljudi koji su, pošto su odgajani na gore spomenuti način , ponosni radeći zlo i vodeći ljude u zablude.Poboljšanje takvih ljudi je najteže id svih.Samo preobraćanje Božijom voljom može donijeti radikalnu promjenu u njihovom slučaju.
U vezi sa trećom i četvrtom vrstom ljudi, Kur'an Časni kaže(2:7)
Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema.
Prvi su ignorantni , drugi su ignorantni i loše vođeni, treći su ignorantni,loše vođeni i pokvareni, a čatvrti su ignorantni,loše vođeni, pokvareni i veoma zli.
Posmatrajući ovo u svjetlu Kur'ana Al Gazali je klasificirao ljudski karakter kao što slijedi:
(1) Onaj koji je potpuno zao, njega su strasti nadvadale i on poštuje njihove diktate.Takvi sa radošču pokušavaju naći puteve i načine zadovoljenja strasti.Svjetslost razuma mu je uskraćena.Oni ne prave razliku između višeg "ja", tako da niže "ja" postaje idealno "ja" samo z anjega.Njegov stav je da je ljudska duša određena Kur'anom kao an-nasf al-ammare - ulagivano osobno "ja".
(2)Onaj koji se ne može odrediti i ostaje kolebljiv u izboru između dobra i zla i konstantno je poređen uticajem jedne mogučnosti, ponekad druge.Spodoban je raditi oboje, i dobro i zlo.On osjeća jasnu razliku između nižeg i višeg "ja", ali nalazi sebe potpuno nesposobnim da prevlada snažne impulse u biti osobnog "ja". koji povremeno isplivavaju na površinu.Ovaj stav je naznačen Kur'anom kao nafs al-levvame, kritično osobno "ja".
(3)Ovi su konstantno dobri.Njihova svijest je prosvjetljena, oni primaju svjetlost i uvjek rade po diktatu razuma.Zao element je, kod njih, shvačen neefikasnim i sada je područje za razvijanje jedinstvenih konstruktivnih kvaliteta.Ovaj stupanj , dovodi do konkretnog razlikovannja dvoje "ja" tako da više "ja", koje je istiniti "ja", sada postaje gospodar.Time je čovjek postigao perfektnu slobodu.To racionalno "ja" Kur'an naziva an-nafs al-mutmeinne, osobno "ja" u smirenosti.
Progres koji čovjek ptravi od stanja an-nafs al-ammare do stanja an-nafs al mutmeinne kroz, iskušenje i bol, jasno indicira slobodu čovjekove volje.Od najveće važnosti je to da ova sloboda još nije apsolutna.Da bi se postigao zadovoljavajući rezultat neophodna je promjena u ljudskom karakteru.
II
Finalizirana studija Alem al-džebrut,(svijet misli, razum, volja i snaga) , koji je most između alam al-mulka i alam al-melekut, otkriva koliko je čovjek slobodan.Al Gazali je analizirao procese u ludskom umu ističući granice ljudske slobode i određenosti.Utisci i ideje koje ulaze neprekidno kroz unutrašnje i vanjske osječaje utječu na ljudsko srce, a imaginacija i ideje koje su več u srcu utječu na to čak i u situaciji kada su osječaji odbačeni.Imaginacija kroz ove ideje prelazi sa jednog objekta na drugi.Srce ne ostaje kontinuirano i istom stanju.Utisci koji napadaju srce su nazvani al havatir, ideje koje sadrže misli i uspomene, a to je znanje koje je shvačeno srcem.Sve što srce nastoji riješiti pojavljuje se u formi ideja koje su izvor ljudske akcije.Njihov prvi pokret ar-ragbe su sklonosti ili impuls.Ova sklonost mora, ako je akcija počela, biti pračena procesom intelektualnog vođenja ka volji al-iredah
Kada je volja formirana, ona pokreće snagu.Pokretanje snage rezultira akcijom.Ove ideje i sklonosti nisu pod potpunom kontrolom čovjeka.Ideje koje do operacionalizacije volje su dvovrsne: ili vode prema dobroj ili prema lošoj akciji.Ova pripadanja prvoj seriji poznata su kao ilham , ili inspiracija, kod se pripadanja drugoj označuju kao vesvesa (došaptavanje šejtana), zavođenje.
Ove dvije vrste ideja su različiti elementi u prirodi čovjeka, poznati kao er-rebbanijje - božanski i aš-šejtanijje-šejtanski.Ti elementi su u prirodi čovjeka i predmet direktnog utjecaja sila trečeg svijeta, poznatiji kao snage mekleka i šejtana koje su stvorene da pomognu ili ometu radove univerzuma, Božanski uticaj koji omogučuje srcu da primi dobre ideale svane al-tewfiq,Božiju uputu.
Ali kako srce operira u suprotnom pravcu, ono tada prima uticaj od druge strane poznate kao al-hidlan - napuštenost.Na ovaj način srce čovjeka je između uticaja meleka i utjecaja šejtana.Po prirodi, međutim, srce je podjednako osjetljivo na oba uticaja.Prohtjevi i samozadovoljenja se prožimaju u blijesku krvi čovjekove i kroz principe zla, te tako postaje prebivalište šejtana.Ali, ako su prohtjevi i nagoni kontrolirani i držani pod vladavinom razuma, srce postaje mjesto odmaranja meleka.Šejtan koristi mnoge kapije za ulazak u srce, ali meleki imaju samo jednu - razum.Putevi šajtanskog pristupa srcu su pohlepa i samozahtejvi, njihove brojne refleksije kao što su npr. zloba, zavist, pakost itd.
Protok ideja kroz um ne može biti potpuno kontrolisan.Dobre i loše ideje salijetat će um bezgrešnika i grešnika uprkos njihovom otporu.Mozak mora biti skoncentrisan na Boga.Međutim,usresređenost uma na samo jednu misao vremenski je kratka.Dobre i loše ideje dolaze do razuma relativno brzo, sukcesivno, ali niz ideja ne dolazi tako brzo da ih se ne bi moglo razaznati.Srce je osjetljivo i na dobre i na loše ideje.Međutim, koncentracija uma na Boga i duhovne stvari će uveliko promovirati dobre ideje i kritički se postaviti prema lošim.Ideja i misao je prirodna i imanentna ljudskom biću i ona za sobom povlaći određenu čovjekovu naklonost koji čovjek svojim umom ne može u potpunosti kontrolisati.
Napuštajući središnje stupnjeve sjedinjenja razuma i volje, Al Gazali diskutira o tri vrste ljudske akcije:
(1)Prirodna akcija (al-fi'l al-tabi'i): naprimjer, pomicanje vode dok čovjek pliva je prirodna akcija i očigledno je van uticaja ljudske volje.
(2)Namjeravana akcija (al-fi'l al-iradi): kada je izvučen mač pokrenut prema nečijoj glavi jedna ruka će biti podignuta u samoodbrani.Ovo je jedan primjer namjeravane akcije.Namjeravana akcija ima za cilj da se svjesno izbjegne zlo.Kada se zlo osjeti podstiče se tenzija koja pomiče oči i ruke, u zadnji čas, bez odlaganja.Namjeravane akcije nisu ogovori na slijepo, več namjeravani procesi.Kada je mač izvučen, opažanje bude preneseno u mozak i opomena da se izbjegne opasnost je odmah doživljena.Ovo podiže težnju koja podstiće zaštitne pokrete.I prirodna i namjeravana akcija su nevoljne u nužne.Razlika između te dvije akcije je u tome što namjeravanoj akciji prethodi osječaj i znanje, dok u prirodnoj akciji osječaj objekta nije prisutan.
(3)Dobrovoljna akcija (al-fi'l-al-ihtijari): sve akcije u kojima je moguća alternativa i u kojima je razumom moguće napraviti izbor, spadaju u dobrovoljne akcije.Naprimjer, izvršenje samoubistva i večina naših akcija u svakodnevnom životu.Poštujući ovo, možemo reći da su stvari koje su dospjele do mozga dvovrsne:(I)One sa kojima se naša samokritika ili posmatranje bez razmišljanja slaže ili ne slaže, (II)One o kojima je naš razum okijeva da izrekne sud.
Ove su alternative prezentovane u mozgu i on mora odabrati jednu od njih.Primjer za ovo prvo od ovo dvoje jeste kretanje igle prema našim očima.Ovdje mi znamo da je srečavanja opasnosti prednost, i tako odmah pravimo zaštitne pokrete.Na osnovu ove percepcije naša volja je odjednom pokrenuta u pravcu niza akcija u nastojanju da se igla izbjegne.Očni kapci su odjednom zatvoreni.Takve akcije su urođene namjerom, bez oklijevanja i razmišljanja.Akcije koje uključuju izbor su dobrovoljne akcije.U njima razum oklijeva i sud je prolongiran dok mi ne spoznamo da li če akcija imati prijatne ili neprijatne posljedice.Mi trebamo razmišljati dok intelekt ne odlući u prilog prihvačanja ili odbacivanja alternative.Ovo je, međutim, komleksan proces za vrijeme kojeg šejtanski element u čovjeku pokušava suzbiti njegov(čovjekov-razumni) utjecaj.Prisutna snaga instinkta, pohlepe i ličnih prohtjeva kao i nastojanja formirana prošlom radnjom faktori su koji često narušavaju balans u takvom konfliktu.
Međutim, kada intelekt najzad donese odluku on tada nužno biva pračen voljom koja podstiće akciju i izvršenje, osim u slučaju da na putu izvršenja stoje neke smetnje.Ponekad je izvor volje preslab da uzdrma našu tromost.Ako je ideja privlačna srcu, volja postaje dovoljno jaka da izvrši neki čin.Ipak ponekad, nešto snažno iznenada okupira ljudsku pažnju i zaboravi se sve pto je prethodilo izvršenju čina i akcije.U dobrovoljnoj akciji takođe, volja je proizvedena iskustvom kao što je proizvedena i u namjeravanoj akciji.Volja nastala procesom mišljenja, a koja ima za cilj izvršenje onoga što je razum odabrao kao dobro između dvaju alternativa čini ihtijar.riječ al-ihtijar vodi porijeklo od hajr - što znaći dobro.Tako, al-ihtijar znaći izbor jedne ideje ili objekta koji razumu nađe dobrim.Nadalje, kada je odluka donesena razumom i kada je nešto prihvačeno kao dobro, čovjek je podstaknut da radi prema tome.Volja je potpuno određena odlukama razuma.
Od ovog razmimoilaženja razumjeli smo da se prirodna ili namjeravana akcija odnose na ljudsku volju koja nije slobodna.U dobrovoljnim akcijama, međutim, čovjek je slobodan da izabere ono što njegov razum prihvati kao dobro.To je njegov izbor ihtijar.Prvi uzrok leži u Božijoj volji.Da bi se moglo razumjeti ovaj svojevrsan pogled, neophodno je imati jasnu predstavu njegove teorijske razrade o uzrokovanu i Božijoj volji.
III
Al Gazali , s jedne strane, smatra kako je čovjek slobodan u izboru, te tako može unaprijediti ili unazaditi sam sebe, ali, s druge strane , on vjeruje da Bog upravlja i određuje šta će se desiti.Ništa se ne dešava bez Njegove volje.Onoga koga hoće vodi ispravnom putu, a onoga koga hoće ostavlja u zabludi.sva što se dešava na nebesima i Zemlji dolazi od Njega.
Kako bismo razumjeli ovaj očigledni dualizam kod Al Gazalije, treba imati na umu da on preferira činjenicu da je Bog svemočan, te da se ništa ne može dogoditi bez Njegovog znanja i volje.Braneći Božiju svemoč, Al Gazali smatra da je neophodno da se odbace teorije uzročnosti.Kao i Hume, koji je došao sedam stotina godina poslije, Al Gazali je podržao teoriju logičke uzročosti.On poriče da postojanje snage da se proizvedu specifični efekti leži u samome uzroku.Nema slučajne veze između stvari.One nisu spojene, ali su objedinjene.Vidimo da jedna stvar uvjek prethodi drugoj, što nameće dojam da se radi o uzroku i posljedici.
Bog sam je efikasan Uzrok, ali ignoranti su pogrešno razumjeli i pogrešno primjenili snagu koja postoji u svijetu.
U neprekidnom događanju razumije se da su dvije stvari objedinjene kao uvjet i ono što je uvjetovano, a određene uvjetovanosti su veoma očigledne u mogu se lahko znati, čak i kod čovjeka koji sasvim malo razumije.Međutim, postoje uvjetovanosti koje mogu razumjeti samo oni koji vide kroz svjetlo intuicije.Odatle obična greška lošeg računanja dovodi do stvaranja slike o jednoličnosti događaja
Ovdje je Božija volja sadržana u povezivanju uzročnika i posljedica i samomanifestovana u postojanju permanentnih događaja bez znatnijeg prekršaja i neregularnosti.Neki događaji slijede druge u neprekidnom nizu, kao što uvjetovano pravi prvi uvjet u dešavanju.Ne možemo reći da je život uvjetovan tijelom, nego je život uvjetovan kroz tjelesnost.Na isti način, mi moramo zamisliti neprekidan slijed događaja u univerzumu.Šta god se dešava na nebesima i Zemlji, dešava se u skaldu sa neizbježnim pokretom.Kako god se dešava, tako se mora zauvjek dešavati.
Zaista,kaže Kur'an , nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih zbog igre, nismo ih drugačije stvorili nego sa istinom.Ali večina njih ne zna(44:38)
Sa jedne strane tačke gledišta, sam čovjek je autor svojih akcija.A sa druge strane je to Bog dž.š.S jedne strane vidimo da su odnosi ljudskih akcija uvjetovani voljom, a sa druge strane posmatrano,ti odnosi ljudskih akcija prema Božijoj snazi su kao veza djelovanja sa svojim uzrokom.
Bog kao stvarajuća snaga je stvarni uzrok ljudskih akcija.Ali, i čovjek je očigledan uzrok akcija.No, samo onaj koji pripisuje akcije Bogu pronašao je istinu i dosegao isinski izvor.
Stoga imamo očigledan paradoks u činjenici da je čovjek određen u svojoj slobodi.Ešarije, za ovu vrstu pređenosti slobode, koriste riječ kesb.
Kada vatra gori , gori zbog nužnosti(džebr).Ta nužnost potpuno je oređena.Bog je, naprotiv , potpuno slobodan.Čovjekova pozicija leži na pola puta između ovoga dvoga.On nije određen kao vatra, niti je slobodan kao Bog.Kesb(samostečevina) niti je suprotna slobodi, niti se suprostavlja određenosti.Za one koji su pronicljivi, to je kombinacija i jednog i drugog.Božija akcija je ihtijar, ali čovjekova nije kao Božija, jer čovječija volja formirana je poslije oklijevanja i razmišljanja, što je nemoguće kazati kada se govori o Bogu.Razmišljanje je nedostatak znanja.Božije znanje je savršeno.Njemu nije potrebno razmišljanje.
Rijeći korištene u Kur'anu imaju različit smisao:
Melek smrti koji vam je za to određen duše će vam uzeti, a poslije ćete se svome Gospodaru vratiti(32:11)
Allah uzima duše u času njihove smrti(39:42)
Borite se protiv njih, Allah će ih kazniti vašim rukama i dovešće ih u nemilost(9:13)
Vi njih niste ubijali nego Allah; i ti nisi bacio, kad si bacio, nago je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao, - Allah zaista sve čuje i sve zna.(8:17)
Al Gazali istiće u ovim pasažima da negacija i afirmacija za jednu akciju bacaju novo svjetlo na prirodu uzroćnosti.Negacija afirmiše Boga kao stvarni i efikasni uzrok.Afirmacija ustanovljava ljudsku slobodnu volju vjerno izvršavajući Božanske nakane.
Gornji navodi pokazuju da riječ uzrok significira kreativnu snagu i mora se odnositi na samog Boga(koji je jedini pravi Stvoritelj svega stvorenoga).Međutim, kao što je ljudska snaga odraz(sjena) Božije moći, ta riječ se odnosi samo u njenom sekundarnom smislu.Sam Bog je realan, efikasan uzrok, i riječ se mora odnositi na Njega u njenim značenjima snage.Zar nije sve varljivo osim Boga?Stvar koja ne može postojati bez pomoći drugih stvari nije stvarna, nego varljiva.Samo Bog postoji sam po Sebi.Postojanje svih drugih stvari zavisi od Njega.Sve je pod Njegovim nadzorom.On je prvi i posljednji.On je vječan, oduvjek je i zauvjek.Sve stvorene stvari proizilaze od Njega, jedna poslije druge u neprekidnom nizu.On je posljenji sa stanovišta gledanja istražioca.U duhovnom napretku čovjeka, On je zadnji stupanj da bude dosegnut, tako, On je ispoljen onima koji ga vide kroz oći razuma i kojima su misterije superosjetljivog svijeta neskrivene.
Ovo je doktrina Tevhid(Božije jedinstvo-jedinstvo bivstvovanja) koja znači da svaki uzrok, štaviše, sve aktivnosti, duhovne ili materijalne, počinju i određuju se od Boga, koji je Prvi Uzrok, Pokretač i Kreator Univerzuma.
Al Gazali koristi jednu alegoriju kako bi ilustrovao svoje poglede o tome koliko je daleko volja određena i koliko je daleko slobodna.
Pobožnjak je vidio papir sa mrljom mastila na njemu.Pitao je papir, zašto mu je zacrnjeno lice.Papir je rekao da je mastilo odgovorno za to.Mastilo je bilo pitano, položilo je optužbe protiv pera, rekavši da je živjelo u boci za mastilo, poprilično nevino kada je pero uznemirilo njegovu udobnost.Pero je pokušalo dokazati svoju nevinost.Povezalo je svoju životnu priču i opisalo okrutnost ruke u oduzimanju njegove kuće i pomicanju njegovog pokrivača, te oštrenja oštrim nožem i stavljanja u bočicu sa mastilom i pomjeranja mastila odatle, puštajući ga da padne na papir.Pero je raspravljalo da nije imalo snage i da je ruka sama odgovorna za mrlju od mastila.Ruka je opisala svoju nemočnost da uradi išta po vlastitom izobru.Pokrenuta je snagom bez koje nije bila bolja nego mrtva masa materije.Pobožnjak je tada pitao snagu koja je odgovorila ovako:"Ne treba mene kriviti, bila sam pritajena u ruci puno ranije nego sam pokrenuta.Ja sam bila potpuno neaktivna.Biti sam bila u pokretu, niti sam imala mogučnost da poduzmem pokret na svije vlastito htijenje.Određeni uzročnik je došao, uzdrmao me i primorao na posao.Nisam imala snage da se oduprem njegovim naredbama.Ta sila je volja, znam to samo po imenu.Kada je volja bila pitana, odgovorila je:"On je poslao silu zvanu znanje koja mi je dostavila poruku putem razuma da stavim snagu u pokret i ja sam jednostavno natjerana da ga poštujem, premda nisam znala razlog za koji djelujem.Po rpirodi ja sam neaktivna i ja ostejem onoliko koliko moj gospodar oklijeva i razmišlja.Pošto on odlući, prihvatam njegova naređenja bez pitanja.Zato, molim, ne zamjerite mi , nego pitajte znanje."Pobožnjak se tada okrenu umu, znanji i razumu za objašnjenje.Razum je rekao da je to bila lampa koja nije bila samo svijetleća i da niej znao ko je svjetlio.On je odgovorio da da je bila potpuna tabula raza koja je bila raširena od nekog drugog izvan njega samog.Znanje se izvinulo rekavći da je to bio prvi natpis napisan na ploči, postala je vidljiva samo pošto je lampa razuma postala svjetlost, to nije bio autor(razum) natpisa;"vi bolje da piteta pero", reče znanje, "pošto ne može biti natpisa bez pera".
Kada je pobožnjak čuo od znanja o peru, lampi, bilježnici, natpisu itd. bio je zaprepašćen činjenicom da je razvlačen od jedne do druge stvari bez zadovoljavajučeg odgovora.Do sada je primao neke konkretne odgovore, ali odgovori dobiveni od znanja prelomili su zemlju pod njegovim nogama i nije znao gdje da ide dalje.Mastilo,trska,pero,ruka, itd mugu se vidjeti.Međutim,ova bilježnica , osim što je od drveta ili metala, ova lampa osim što svijetli sa uljem i vatrom, ovo pisanje, osim što je pisano običnom olovkom na običnom papiru ili bilježnici bili su potpuno njemu narazumljivi.Nadalje, on je bio potpuno izgubljen, ne znajući šta da radi.
Znanje, čuvši žalbe pobožnjaka, ogvorilo je da je on(pobožnjak) bio u pravu, ali nije bio u poziciji da nastavi dalje svoje putovanje, ne imajući nužnu opremu da prati stazu sa uspjehom i da stigne na odredište.Međutim, ako je još bio odlučan da dostigne svoj cilj, on mora slušati najpažljivije.Vidjevši da je pobožnjak bio odlučan, znanje je nastavilo kao što slijedi:
"Vaš put se sastoji od tri stupnja:(1)Zemaljski svijet(alam-al-mulk)- stvari koje mogu biti opažane fizičkim čulima.Ovo područje ste ostavili iza.(2)Nebeski svijet (alam al-melekut) koji se nalazi iza svijeta iskustvenog i čulima spoznatljivog.Pero koje piše na srcu pripada ovom svijetu;trebaš znati da si ušao u ovaj svijet kada si vidio ovo pero.Ovaj svijet je pun opasnosti i ne znam da li češ biti sposoban da ga prevladaš.(3)Središnji svijet (alam al-džebrut) ili svijet snage leži između ova dva prva svijeta i služi kao veza između njih.Putovao si kroz tri stupnja i to :snage, volje i znanja.
"Nebeski svijet počinje kada pero koje bilježi znanje na srcu postaje vidljivo i čovjek počinje osječati da ima dobijanu nepomučenu vjeru u realnosti nevidljivog svijeta.Ako ne moežte vidjeti pero, bolje da ne nastavljate putovanje".
Pobožnjak koji je sada vidio samo materijalno pero, otvorio je širom oći da vidi pero koje pripada nebesima.Njegov um je navikao na iskustva jedino kroz stvari fizičkog svijeta.Propao je u pokušaju da vidi nebesko pero.Znanje mu je opet pomoglo, dajući mu dalje nagovještaje da ima viziju nebeskog svijeta koji je bio slobodan od fizičkih određenja i granica, te mu je nastavilo objašnjavati na ovaj način:"Namještaj u kući je u skladu sa standardom onoga ko živi u njemu.Na dalje, Bogu ništa nije slično, tako da su Njegovi atributi isto tako transcedentalni.On je izvan prostora i vremena-Njegova ruka, pero,pisanje, govor itd. ne liće na stvari koje susrečemo na ovom svijetu.samo osoba koja ima njegovu pravu koncepciju može razumjeti Njega i Njegove atribute.Postoje tri kategorije ljudi koji prema svom shvatanju razumiju Boga:(1)Oni koji ga razumiju kao transcedentalnost i vjeruju da gore nisu samo materijalna ograničenja nego su gore takođe i metaforička ograničenja.(2)Oni koji priznaju antropomorfičko postojanje.(3)Oni koji Ga vjeruju z smislu da On nije ni jedno od ovo dvoje pojedinačno, več da je i jedno i drugo.takvi se drža središnje pozicije.Čini se da vi pripadate ovoj poziciji.Vi vjerujete da je On nematerijalan i ne možete imati transcedentalnu koncepciju Njegove ruke, pera i bilježnice."
Kako je pobožnjak čuo ova učenja u izlaganju znanja, on je shvatio svoje mahane.Shvatanje je bilo početna tačka njegova napretka.Nastavljanje njegove ignorancije prema prirodi i suštini realnosti nastalih u njemu, osječaj sramote i samoprijekora koji su skinuli zavjesu koja ga je skrivala od susreta sa realnošću.Svjetlo znanja se pojavilo u njegovom srcu i zavjesa se njegovih očiju je spala.On je svjedočio duhovne realnosti onakvim kalve su bile.Pobožnjak se tada zahvalio znanju za njegovu neprocjenjivu pomoč i nastavio je dalje na svom putovanju.Sada je pitao nevidljivo pero što piše znanje na srcu čovjećijem, koje proizvodi volja, i koje u svom usmjerenju pokreće snagu pomoću koje rezultira dobrovoljna akcija.Nevidljivo pero mu je reklo da adresira pitanje ruci koja je bila uzrok njegovoj aktivnosti.Ruka mu je rekla da pitanje adresira snazi.Pobožnjak je tada pito snagu i dobio je odgovor:"Ja sam jedino kvalitet , bolje da pitaš posjednika kvaliteta".Pobožnjak je htio da pita Svemogučeg, kada je čuo glas sa visine, koji kaže:
On ne može biti pitan u vezi sa onim što radi, a oni će biti pitani(21:23)
Pobožnjak je bio pun strahopoštovanja , te je izgubio svijest i u tom stanju ostao dugo vremena.Kada je došao svijesti, počeo je govoriti svom srcu u tišini:Ti dobrotvorna vještino Božanska.Neću se bojati smrti.Tvoj prost je moja utjeha.Tvoje milosrđe je moje utočište.O Bože!Otvori moje srce kao bih mogao spoznati tebe.Razdriješi čvorove moga jezika!Glas je došao iza zavjese:Stani,ne prekoračuj granice koje je Poslanik uspostavio, vrati se i prati ih u svemu.Uzim šta ti daju i šta ti traže da uradiš.Sve što moraš imati od Božije milosti je da znaš veliku činjenicu da Ga ne možeš do kraja spoznati, Njegovu ljepotu i veličinu.
Kada je pobožnjak čuo glas , shvatio je granice.Vratio se u svijet snage(alam al-džebrut) i prihvatio izgovore znanja, razuma, volje, snage, ruke, pera, mastila i papira zato što je sada shvatio da je Bog jedini uzrok(fa'il).Druge supstance navedene kao uzroci su bile samo takve u metaforičkom značenu.Sve postaje od Boga i Njemu se vraća.On je prvi i posljednji, ispoljavan i skrive, stvaralac univerzuma.
Napomena:
Nije ispravno misliti da je Al Gazali naslijedio svoju doktrinu o Bogu kao jedinom uzroku od svoje dosljedne teorije uzročnosti.Suprotno tome, on je naslijedio svoju dosljednu teoriju od svoga shvatanja Boga kao jedinog uzroka i pokretača snage univerzuma.
Obični ljudi vjeruju u doktrinu onog koji radi po propisu vjere ili na bazi filozofije.Ali produhovljeni, koji su imali viziju duhovne stvarnosti ,shvatili su da je On sve, jedini koji stvara , jedini istinski pokretač.Ovo iskustvo, u rijetkim slučajevima, je stalno stanje.Prema drugim shvatanjima, ipak, pojavljuje se kao bljesak munje.Ali, za rasvjetljavanje, dokaz iskustva je više stvaran nego taj od fizičkih čula.Al Gazali nije bio samo veliki filozof nego i veliki mistik također.Njegova pozicija sa postojanjem čovjekove volje je bazirana na njegovoj studiji i iskustvu fenomenalnog i transcedentnog svijeta(alem al-mulk,alem al-džebrut i alem al-melekut).To je ono što objašnjava naizgled paradoksalnu poziciju , da je čovjek koji je unatoč toj određenosti ipak slobodan.
Sa engleskog preveo:Husejin Smajlić.
