"Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali. A od vode smo nacinili svaku živu stvar. Pa zar nece vjerovati?"
(Kur'an, 21:30)
"Zatim se usmjerio nebu - a ono je bilo dim, pa rekao njemu i Zemlji: "Dodite milom ili silom!" Rekoše: "Dolazimo poslušni." (Kur'an, 41:11)
"A nebo - sazdali smo ga energijom - i uistinu, Mi smo Širitelji." (Kur'an, 51:47)
Svemoguci Allah je u ovih nekoliko ajeta dao odgovor na pitanja, koja su stoljecima mucila najvece fizicare i astronome historije. Tek u ovom stoljecu konacno su pronašli istinu.
Ljudi su proucavali nebesa i Zemlju od vajkada. Grci su bili prvi koji su pokušavali objasniti razlicite kosmicke fenomene. Oni su nam dali prve teorije vezane za kosmos i njegov sastav. Veci doprinos dao je Platon u svojim spisima. Platon je tvrdio da je kosmos stvoren od onoga što je on zvao "Demiurg." Prema Platonu univerzum je bio rezultat rezonovanja i planiranja, a konstruisao ga je "Demiurg" po preciznim matematickim i geometrijskim principima. Kasnije je Aristotel, Platonov ucenik, prisvojio osnovne koncepte svoga ucitelja. Aristotelovska kosmologija bila je bazirana na konceptu zatvorenog kosmosa sa serijom koncentricnih sfera, koje se okrecu oko nepomicne Zemlje. Kretanje im je dao "Prvi pokretac" i jednom pokrenute, ostaju kružne, uniformne i vjecne.
I Platon i Aristotel su smatrali da je univerzum vjecan bez pocetka i kraja. Univerzum kao cjelina smatran je mirnim i nepokretnim, a ovo je bio osnov za kasniji nastanak teorije stacionarnog stanja. 1915. godine Albert Ajnštajn je objavio famoznu teoriju opšte relativnosti. Uskoro nakon toga on je predložio staticki model univerzuma, ali je kasnije izjavio da je to bila jedna od najvecih grešaka u njegovoj karijeri. Zašto? Zato jer je 1925. godine Edvin Habl (po kojem je kasnije teleskop dobio ime) dao posmatracke dokaze o širenju univerzuma. Iako ljudi nisu otkrili ove cinjenice do 20-og vijeka, vidimo da je Allah dž.š. dao odgovore ljudima u Kur'anu prije 1400 godina i to preko neukog poslanika Muhammeda a.s. Za vrijeme života Muhammeda a.s. Grci su tvrdili da je kosmos statican i da se ne širi. Pa kako je onda on znao da se univerzum širi 1300 godina prije prvih naucnika Zapada, koji su ovu cinjenicu utvrdili?
Ipak ovo nije jedina tvrdnja koju Kur'an iznosi o kosmosu. Proucimo navedene ajete.
U današnje vrijeme je teorija praska o porijeklu univerzuma kosmološki model, široko prihvacen od astronoma. Smatra se da je kosmos poceo prije 20 milijardi godina eksplozijom jedne jedine krajnje zgusnute materije. Kao što je gore spomenuto, dalji razvoj ovoga modela, poznat kao teorija napuhavanja, opisuje originalnu kondenzovanu materiju, kako nastaje iz prakticki praznog prostora.
Tek nakon razvoja radio teleskopa u 1937. godini postignuta je potrebna opservacijska preciznost da bi astronomi mogli doci do ovakvih zakljucaka. Iz ovih posmatranja naucnici su izvukli tzv. Hablovu konstantu, koja se koristi za mjerenje brzine širenja univerzuma. Drugim rijecima, pitanje više nije da li se kosmos širi, ili ne, nego kojom se brzinom širi? Dati ajeti tvrde da su nebesa i Zemlja u pocetku bili jedna masa, koja je rastrgana. Rijeci upotrijebljene u Kur'anu su "retaka" i "fetaka" , ili "nebesa i Zemlja su bili retaka, a zatim smo ih ucinili fetaka."
Rijec retaka na arapskom ima opcenito znacenje sašiti, zakrpiti, popraviti. Slicno rijec fetaka ima opcenito znacenje rašiti, pocijepati, rastrgati, rasparati.
Ajet dalje kaže da je Allah stvorio nebesa i Zemlju od nebeskog dima. Astronomi danas imaju slike galaksija, formiranih upravo ovim procesom, tj. kondenzacijom spiralnih nebeskih izmaglica. Zar to nije jedna nevjerovatna podudarnost da jedan neuki covjek iz pustinje bez pomoci opservatorija ili satelita iznosi ovakve tvrdnje prije 1400 godina.
Kosmicki fenomen odslikan u ajetu 41:11 kod astronoma je poznat kao kosmicka izmaglica. Ipak, ako procitamo prezentirani ajet iz Kur'ana, vidjet cemo da se govori o dimu. Ovo je zbog toga jer maglina podrazumijeva hladnu i mirnu raspršinu vode. Dim pak podrazumijeva vruc gas, koji sadrži odredene cestice. Ovo je, naravno, još jedan primjer literarnog cuda Kur'ana, koje nam on prenosi vrlo preciznim jezikom, govoreci o tacnom i detaljom opisu ove teme.
"I vide oni kojima je dato znanje, da je ono šta ti je objavljeno od Gospodara tvog, to Istina, i vodi putu Mocnog, Hvaljenog." (Kur'an, 34:6)
"Pa zar nece razmišljati o Kur'anu, ili su na srcima njihovim brave?" (Kur'an, 47:24)
