41:12 Kosmicke konstante. Nema prirodnog niti dovoljnog razloga zašto sve kosmicke konstante imaju vrijednosti koje imaju. Kada bi imale razlicite vrijednosti, život bi prestao postojati. Ipak, one imaju vrijednosti koje imaju, bez obzira na fizicku neophodnost, ako pri tome iskljucimo Stvoritelja. Primjeri su, Plankova konstanta, brzina svjetlosti, naboj elektrona, gravitaciona konstanta. Ove konstante, sa izuzetkom gravitacione konstante, nisu se promijenile više od 1% od nastanka univerzuma pa do danas. Gravitaciona konstanta se promijenila 10%.
Treba, dakle, primijetiti da su te konstante bile prisutne od samog pocetka univerzuma, prije pojave života. Ovi i drugi cudni zakoni prirode pobijaju bilo kakve prirodne i dovoljne razloge za njihovo postojanje. Jedino preostalo valjano objašnjenje je da su oni postavljeni od inteligentnog Tvorca:
"...To je diktat Mocnog, Znalca." (Kur'an, 41:12)
Prema principu dovoljnog razloga, kojeg je naveo Lajbnic: "Ni jedna cinjenica ne može biti stvarna, ili ne može postojati, i ni jedan navod ne može biti tacan, ukoliko ne postoji dovoljan razlog zašto je nešto, kako jeste, a ne drugacije."
Otud se naucnici suceljavaju sa enigmom, koja prijeti da sruši zdanje njihovog rada, dok sljedbenici Kur'ana takvu enigmu uopce nemaju. Bog je dovoljan razlog.
"Zar ne vidite da je Allah za vas potcinio šta je na nebesima i šta je na Zemlji, i upotpunio vam blagodati Svoje svana i iznutra? A od ljudi je ko raspravlja o Allahu bez znanja i bez Upute, i bez Knjige osvjetljavajuce." (Kur'an, 31:20)
Naravno, sve konstante na nebesima i Zemlji ucinjene su nepromjenjivima, kako bi postojao život na Zemlji. Nema razloga da konstante imaju vrijednosti koje imaju, osim ako nisu postavljene od strane Znalca sa samim ciljem i namjerom od pocetka.
One su postavljene i potcinjene da se osigura da se univerzum razvije na nacin kako se razvija i da se u postojanje izvede život i ljudska vrsta.
