"I kad ona ču za ogovaranja njihova", tj. kada saznadoše za Jusufovu ljepotu i počeše govorkanja o tome, zamoliše da ga vide, na što ona "posla po njih", tj. pozva ih u goste, "te im pripremi divane", tj. šiljteta, naslonjače i hranu sa voćem koje se nožem reže. Zato Allah Uzvišeni kaže: "...i dadne svakoj od njih po nož", želeći im napraviti veću spletku nego što su one njoj napravile, "i reče: 'Izađi pred njih'", i on izađe. "A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj", tj. oduševiše se njegovom ljepotom i posjekoše se po rukama dok su voće rezale, misleći da voće režu, a kad to osjetiše, počeše jaukati. Tada upravnikova žena reče: "Vi ste to učinile samo zato što ste ga jednom vidjele..., a kako tek mene boli!?" "Bože, Bože, uzviknuše, ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!" A zatim joj rekoše: "Nećemo te više grditi, nakon što smo vidjele..." Jusufu, a.s., dato je pola ljepote, što se temelji na sahih hadisu o Isra'u, gdje se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prošao pored Jusufa, a.s., na trećem nebu i rekao: (615) "Njemu je dato pola ukupne ljepote." Hamad ibn Seleme prenosi od Sabita, a ovaj od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (616) "Jusufu i njegovoj majci dato je pola ukupne ljepote." Zato i kažu ove žene: "Bože, Bože!", tj. Sačuvaj bože! "...ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!"
