Nejasnoća značenja Allahovih svojstava - sifata
Posebnu nejasnoću značenja čine one vrste izraza i riječi u Kur'anu koje Allahu, dž.š., daju akcidentalna svojstva (nestalne i promjenjive osobine i stanja) kao što su: Allahova ljubav i mržnja, zadovoljstvo i srdžba, izigravanje i ismijavanje sa onima koji se ismijavaju vjernicima i Allahu, kao što su izrazi:
Allahova ruka (desnica), Allahovo lice, AIlahovo oko, Allahova strana, Allahova potkoljenica, Allahov nefs, Allahov dolazak, Allahovo bivstvovanje iznad, Allahovo približavanje, Allahovo bivstvovanje sa i uz.
Kod islamskih učenjaka postoje dvije orijentacije u smislu da lije na bilo kakav način moguće spoznati ovakvu vrstu ajeta.
Jedni smatraju daje, uz određene uvjete, moguće spoznati i otkriti značenje poruke Kur'ana koju Allah, dž.š., objavljuje u ajetima mutesabih riječi i izraza.
Druga grupa koja tvrdi da znanje (
te'vil) ove vrste ajeta Allah, dž.š., zadržava za Sebe. Tumačenje (
te'vil)
mutešabiha ne zna niko osim Allaha (
).
Pored ovih dviju grupa, postoji čitav niz drugih stavova i mišljenja koji su bliže jednom ili drugom stavu ili se neznatno razlikuju od ova dva glavna stava.
Argumenti onih koji zagovaraju da se putem usporednog i indirektnog tumačenja Kur'ana (
te'vil) posrednim izvođenjem, umnim i misaonim nastojanjima može doći do saznanja o sadržaju i značenju mutesabih ajeta mogu se svesti na slijedeće:
i. Prenosi IbnMunzir od Mudžahidadaje Ibn Abbas o ajetu:
Njihov te'vil zna samo Allah i vrhunski učenjaci... rekao: "Ja sam od onih koji znaju
te'vil mutesabih ajeta!"
2. Prenosi se od Ibn Humejda a on pd Muđžahida u povodu ajeta:
...i vrhunski učenjaci govore: "Vjerujemo u to!" , daje rekao: "Tj. znaju njihov
te'vil "
3. Prenosi Ibn Ebu Hatim od Dahhaka stav da "vrhunski učenjaci" znaju
te'vil , jer da ga ne znaju, ne bi znali
naših i mensuh, halal i haram, muhkem i mutesabih .
4. U ajetu u kojem Allah, dž.š., govori o "vrhunskim učenjacima" govori se u pohvalnom obliku, pa, ako ni oni ne znaju značenje
mutesabih ajeta, u čemu je onda razlika između njih i obična svijeta?
5. Ajet: (
)
- govori da su ajeti Kur'ana sistematični, objašnjivi i precizni.
6. Poslanik, a.s., je rekao: "Između tog dvoga su
mutešabihat koje mnogi ljudi ne znaju (
)
A iz ovoga se izvodi zaključak da ako ne zna većina zna manjina a to su "vrhunski učenjaci", odnosno
er-rasihun fi-1-ilmi .
7. Dova Allahova Poslanika Ibn Abbasu
"Bože naš, daj mu razumijevanje vjere i pouči ga
te'vilu ." Ako je
te'vil nemoguć, onda dova nema smisla.
8. Neshvatljivo je, prema mišljenju ovih, da Allah nešto objavi ljudima pa da to poslije krije od njih.
Stavovi onih koji smatraju daje znanje
te'vila mutesabih ajeta samo Allahovo, imaju slijedeće argumente:
1. Prilikom učenja ovog ajeta oni nalažu obavezno zastajanje ispred riječi
ve-r-rasihun :
Oni, dakle, rastavljaju Allahovo znanje
te'vila mutesabih ajeta od tvrdnje vrhunskih učenjaka koji govore: "Vjerujemo u njih, sve je od našeg Gospodara."
Uzimaju
kira'et Ibn Mes'uda koji sadrži izraz:
Prema ovom kira'etu, riječ
Allah je u genitivu, a sintagma
vrhunski učenjaci i u nominativu, pa ih je nemoguće izjednačiti i vezati, tako da Allah, dž.š., ostaje Jedini Koji zna
te'vil mutesabih ajeta.
2. Prenose i Buhari i Muslim od Aiše, r.a., daje Allahov Poslanik učio ove ajete, pa je, kako veli, tada rekao: "Kada vidite one koje slijede
mutesabih ajete iz Kur'ana, to su ti koje je Allah imenovao, pa ih se čuvajte."
3. Prenosi Et-Taberani od Ibn Malika el-Eš'arije daje čuo Allahova Poslanika, a.s., kad je rekao: "Plašim se za svoj ummet zbog tri stvari: Jedna je da im ne naiđe vrijeme materijalnog izobilja pa da ne počnu jedan drugom zavidjeti i međusobno se radi toga ubijati, kao i da, kada im se otvori Knjiga a neko od vjernika je uzme i počne tumačiti
te'vilom , a
te'vil ne zna niko osim Allaha."
4- Od Allahova Poslanika, a.s., prenosi se daje rekao: "Kur'an nije objavljen dajedan njegov dio opovrgava drugi, pa što znate i spoznate iz Kur'ana, po tome radite, a što vam je
mutesabih (manje jasno ili nejasno), vjerujte u to."
5). Prenosi se daje Aiša, r.a., rekla daje vrhunska učenost bila sadržana u tome da vjeruju u
mutesabih , mada ga ne poznaju.
Oko ove argumentacije se danas vode rasprave, pri čemu svaka od ovih dviju grupa opovrgava argumentaciju ove druge. To su vrlo široke rasprave i prosto je nemoguće ući u svu materiju ovih rasprava (argumentacije i opovrgavanja).
Međutim, mora se skrenuti pažnja na slijedeće stavke:
- Nauka o vjerovanju -
akaid i učenja ove nauke uzimaju se iz
muhkem (nedvosmislenih, jasnih) ajeta, kao i argumenata koji
proizilaze iz ovakve vrste ajeta.
- Ako
mutešabih ajet (manje jasan ili nejasan) ima jedno moguće značenje, onda se on uzima i kao jedini ispravan.
- Ako postoje ajeti koji po svom vanjskom značenju apsolutno ne sadrže moguće značenje jer nema ničega s čim bi se mogli razumjeti, onda ih kao takve treba i ostaviti, a ne upuštati se u problematična tumačenja i pokušaje koji na svaki način nastoje da se ovakvi ajeti razumiju i prevedu ili protumače.
On je s vama gdje god vi budete, ili: Ja sam s vama dvojicom, slušam i vidim. Allahova je ruka nad njihovim rukama , ili:
Što sam sa svoje dvije ruke stvorio , ili:
Kosmos smo našim rukama sagradili i stalno ga proširujemo .
Na koje se ruke misli: jednu, dvije ili više?
- Ne treba po svaku cijenu ići na tumačenja ajeta ili izraza koji se odmah ne razumiju, ili se ne mogu odmah razumjeti, kao stoje slučaj sa ajetom:
Allahova je ruka nad njihovim rukama . Izraz
ruke podsjeća na organe ljudskog tijela, pa se značenje ovog ajeta ne podudara sa općim značenjem ajeta:
Ničemu i nikome nije sličan (Ništa Mu ni slično nije). Da bi izbjegli ovu kontradikciju, komentatori su otišli do prevođenja izraza ruke izrazima koji dražavaju Božiju moć, pa komentirajući ovaj ajet govore da se pod izrazom ruka misli na moć.
Ovim se ništa ne rješava. Čovjek ima i moć, pa, iako su ruke tjelesni, a moć apstraktni pojam, čovjek ih oboje ima kao osobine. Ne može se u tumačenju bježati od jednog problema a upadati u drugi, isti ili teži. Ako bi se služili logikom sličnosti svojstava Boga i ljudi ili od Njega odstranili sva svojstva slična ljudskim, Allah bi ostao bez svojstava.
- Argument zašto nam Allah nešto objavljuje, a potom krije od nas, nije argument sa aspekta da Objava nema namjeru objasniti sve što Allah zna i može ili radi, nego samo onaj dio koji se tiče čovjeka. Pa, uzmimo običan izraz
stvoriti . Kroz taj izraz vidimo daje važno da nas Allah upozna daje On sve stvorio, kao i daje stvorio čovjeka, ali ostaje mnogo toga nejasnog i nedokučivog za čovjeka u vezi sa stvaranjem, pa čovjek ni nema potrebe da to zna, jer je to stvar koju izvodi Allah, dž.š., a ne čovjek. Isto tako, važno je da nam kaže da ce biti trenutak smaka ovog svijeta, a za nas je nebitno kako će to biti, jer ga mi ne izvodimo, pa što bi nam o tome govorio? Prema tome, ne krije On to od nas, nego nema potrebe da govori jer se to nas ljudi i ne tiče. Ista je stvar sa proživljenjem. Važno je da znamo da će biti, a kako će biti, za nas je važno samo onoliko koliko On o tome govori, a ono Stoje od toga
mutešabih i nejasno, odnosno manje jasno, i ne treba nam. Vidjet ćemo kada se bude događalo. Istinaje u slijedećem: kad bi nam se i reklo, opet bi nam sve bilo nejasno.
Ponekadje samo događanje tumačenje (
).
- Pored mogućnosti da se nešto na ovaj ili onaj način o mutešabih ajetima i zna pošto su to ajeti slojevita značenja, treba uvjek na kraju tumačenja ovih ajeta reći: "Allah najbolje zna." (
)
- Cesto kod situacija u Kur'anu u kojima Allah, dž.š., govori o Sebi ili Sebe opisuje treba po mogućnosti ostati kod tog opisa.
"On je Onakav Kakvog Sam Sebe opisuje, bez pitanja kako."
