ref	autor	komentar	naslov	datum
34:16	Harun Yahya	Saba Saba je bila jedna od četiri najveće civilizacije koji su postojale na jugu Arabije. Pretpostavlja se da je ovaj narod živio između 1000-750.g. p.n.e. i da je iščezao oko 550.g. p.n.e. Narod Sabe je počeo graditi svoju civilizaciju oko 600. godine p.n.e. Najstariji podatak koji se odnosi na narod Sabe je jednogodišnja ratna hronika iz vremena asirijskog Kralja Sargona II (722-705.g. p.n.e.). Dok je Saragon naplaćivao poreze, on je u spisima spominjao Kralja Sabe, Jis'i-amara. Ovaj podatak je najstariji izvor o civilizaciji Saba. Ipak, neispravno bi bilo mišljenje da je kultura Saba osnovana oko 700.g p.n.e. Narod Sabe je postojao najvjerovatnije i prije nego je spomenut u Sargonovim hronikama. I zaista, u rukopisima (pisani dokumentima) Arad-Nannara, jednog od posljednjih kraljeva države Ur, riječ "Sabum" označava narod Sabe. Prema tome historija Sabe počinje oko 2500.g. p.n.e. Kada historijski izvori govore o Sabi, često se kultura Sabe povezuje sa kulturom Feničana koji su bili vješti u trgovčkim aktivnostima. Narodi Sabe su imali administrativnu nadležnost da nadgledaju trgovačke maršute preko Sjeverne Arabije. Pošto su sabeanske trgovačke razmjene često vođene sa Mediteranom i Gazom i pošto su iste prelazile preko Sjeverne Arabije, sabejci su dobili ovlaštenja od Sargona II (vladara tog područja) da koriste te maršute - ali uz obavezu plaćanja poreza njemu. Kada su sabejci počeli da plaćaju taj porez, njihovo ime je spomenuto u hronikama Asirijanskog Kraljevstva. U prepisima vladare Sabe, riječi kao što su "obnoviti", "posvetiti" i "ugovoriti" su često spominjane. Ma’rib-Dam, jedan od najvažnijih monumenata ovog naroda važan je pokazatelj tehnološkog razoja koji je postigao ovaj narod. Sabejska vojska je bila jedna od najvažnijih faktora koji su održali tu civilizaciju za toliko dug period. Dražava Saba je bila jedna od onih koje su imale najjaču armiju u tom regionu. Država je bila sposobna da širi svoj politički utjecaj samo na osnovu jake armije. Sabejci su osvojili zemlje Stare Katabanske države. Oni su posjedovali mnoge zemlje Afričkog kontinenta. Tokom 24.g. p.n.e. u vrijeme širenja prema Magribu, sabejska armija je potpuno porazila armiju Marka Aelija Galija, vladara Rimske imperije, koja je u to vrijeme bila jedna od najjačih vojnih sila. Saba se može prikazati kao moderna država tog doba, koja se nije ustručavala koristiti svoju vojnu silu kada je to bilo potrebno. Sa svojom naprednom kulturom i armijom, država Saba definitivno je bila jedna od "super sila" tog regiona, za tog vremena. Neobično jaka armija države Saba je opisana i u Kur'anu. U Kur'anu Saba se spominje kao država s jakom vojnom silom, koja je imala svoje "komadante". Komadanti su ženskom vladaru Sabe (kraljici) predlagali "Mi smo opremljeni velikom silom, i veoma smo snažni u ratu, a odluka je tvoja, pa gledaj što ćeš narediti". (An-Naml:33) Glavni grad sabeijaca je bio Ma'rib. Ovaj grad je bio blizu rijeke Azanah, što je najvjerovatnije razlog njegove brze ekspanzije. Tačka gdje rijeka doseže Jabal-Balak je bila prikladna za konstrukciju brane (nasipa). Sabejci su konstruirali branu baš na tom mjestu i vjerovatno je to početak njihovih civilizacijskih tekovina. I zaista, oni su ubrzo dosegli visok nivo prospariteta u tom regionu. Glavni grad Ma'rib je bio jedan od najjrazvijenijih gradova tog vremena. Grčki pisac Plinije, koji je posjećivao taj region, u svojim je spisima ovaj region opisivao kao "ispunjen zelenilom". Sam Plinije se divio Ma'ribu na njegovoj ljepoti. Visina brane u Ma'ribu je bila oko 16 metara, a dužina oko 620 metera. Prema proračunima brana je imala kapacitet od 9600 hektolitara, od kojih je 5300 pripadalo južnoj ravni, a ostatak sjevernoj. Ove dvije ravnice su u sabejskim spisima zvane "Dvije Mar'ibske ravnice". Kur'anska fraza "dvije bašče s desna i lijeva" govore o dvije bašče (i vinogradima) koje su se nalazile unutar dva naselja (svako od njih se nalazilo na jednoj od ravnica). Zahvaljujući ovoj brani i sistemu navodnjavanja, ovi predjeli su bilo poznati kao najveći izvoznici voća u području Jemena. Francuz J. Holevy i autrijanac Glaser su dokazali da je Ma'rib bio antički grad. U dokumentima pisanim na himerskom narječju, naglašeno je da je zbog ove brane tlo ovog područja bilo izuzetno plodno. Ova brana je bila intenzivno opravljana tokom 5 i 6 vijeka p.n.e. Potpuno rušenje brane je bilo rezultat "poplave Arima" koja je spomenuta u Kur'anu. Ta poplava je nanijela ogromnu štetu brani. Vinogradi, bašče i polja sabejskog naroda ubrzo su nestajala nakon rušenja brane. Krâj države Saba je došao krajem ovog perioda koji je počeo s rušenjem brane. Poplava koja je poslana državi Sabe Kada se Kur'an proučava u svjetlu historijskih činjenica, nalazimo na mnoge podudarnosti. Arheološka nalazišta i historijski podaci potvrđuju Kur'anke ajete. U ajetima se spominje kako narod Sabe nije poslušao upozorenja koja im je govorio njihov Božiji Poslanik. Ti ljudi su nezahvalno odbili vjeru, da bi na kraju bili kažnjeni kobnom poplavom. Ova poplava je opisana u Kur'anu u sljedećim ajetima: Narod Sabe je imao u svojim prebivalištima veliki znak - dvije bašče s desna i s lijeva. Jedite hranu (koja vam je darovana) od vašeg Gospodara i budite Mu zahvalni! Ovo je (Ma'rib) lijep grad, a (Vaš Gospodar) je Gospodar koji prašta. Pa su se okrenuli (od zahvale Bogu) i Mi smo poslali na njih bujicu (koja je) porušila branu i Mi smo im zamijenili njihove (dvije) plodne bašče sdrugim dvama baščama punih gorkih plodova, i tamarisa i nešto malo lotosa. Tako smo ih kaznili zbog nevjerstva, a da li Mi ikoga kažnjavamo osim nevjernika (nezahvalnika)? (Saba:15-17) Kao što je spomenuto u ovim ajetima, sabejci su živjeli u baščama prepunih vinograda i voćnjaka. Pošto je Saba bila prosperitetna u trgovinskim razmjenama, ovi ljudi su živjeli prema visokim ekonomskim standardima - u to vrijeme su gradovi Sabe bili jedni od najljepših. Kur'an nam govori da su kraljica Sabe i njen narod obožavali sunce mimo Allaha, prije nego je kraljica postala Sulejmanov sljedbenik. Podaci iz historijskih spisa potvrdjuju ove činjenice i pokazuju da su sabejci obožavali mjesec i sunce. U takvoj zemlji, u kojoj je životni standard bio više nego dobar, sve što su ljudi Sabe trebali činiti je "jesti Bogom darovanu hranu i zahvaljivati se Bogu". Ipak, oni to nisu činili. Oslanjali su se na svoj prosperitet, a negirali zahvalu Allahu. Oni su mislili da ta zemlja pripada njima samima, da su oni ti koji su napravili tako povoljne uslove života i takav prosperitet. Sami su izabrali arogantan stav umjesto zahvalnosti i oni su se "odaljili od Allaha".... Zbog toga što su se narodi Sabe oslanjali na svoj ekonomski prosperitet, izgubili su sve. Kao što piše u Kur'anu, poplava je srušila branu.... U Ku'ranu kazna koja je poslata sabejcima se naziva "Sajlal-Arim" što znači "poplava Arima". Fraza koja se koristi u Kur'anu govori nam o načinu na koji je poplava došla. Riječ "Arim" znači brana ili barijera. Izraz "Sajlal-Arim" opisuje poplavu koja je srušila branu. Islamski komentatori su razriješili ovu nedoumicu još davno, a sve na osnovu termina koji se nalaze u Kur'anu. Mavdudi u svom komentaru objašnjava: U frazi "Sajlal-Arim" riječ "arim" dolazi od korjena "ariman" koji se koristi u južnom arapskom dijalektu, a koji znači "brana, barijera". U jemenskom jeziku ova riječ ima slično značenje. Npr. u prepiskama u kojima je jemenski monah Ebrehe (Abraha) naredio opravku velikog zida u Ma'ribu (542-543.g. p.n.e.), ova riječ znači branu (barijeru). Tako izraz "Sajlal-Arim" znači i "poplava koja se pojavila nakon uništenja brane". "Mi smo im zamijenili njihove (dvije) plodne bašče s drugim dvama baščama punim gorkim plodova, i tamarisa i nešto malo lotosa." (Saba:16). Nakon rušenja brane čitava zemlja je bila potapana poplavom. Kanali koje su sabeijci iskopali i zid koji je napravljen kao barijera između dvije planine, sve to je bilo uništeno - kao što je i sistem napajanja propao. Kao rezultat toga, čitavo to područje se pretvorilo u džunglu. Niti jedna korisna biljka nije ostala, osim pokoja voćka ili pokoje kultivirano stablo. Poslije ove poplave "Arima", region se pretvorio u pustinju i sabejski narod je izgubio izvor svojih prihoda. Narod koji je odbio poziv da se zahvali Bogu na blagodatima koje su dobili je ubrzo bio kažnjen ovom nesrećom. Nakon velikog razaranja nastalog poplavom, sabejski narod je pobjegao iz područja poplave i emigrirao u Sjevernu Arabiju, Mekku i Siriju. Pošto je ovaj događaj nastao poslije pisanja Tore i Biblije - on je opisan samo u Kur'anu. Grad Ma'rib, koji je nekada bio centar vlasti Sabe, postao je opustošen i bez sumnje ovo je bila opomena onima koji su ponavljali iste greške kao i sabejci. Narod Sabe nije jedini narod koji je doživio poplavu. U suri al-Kahf postoji priča o vlasnicima dvaju bašča. Jedan od njih je u svom posjedu imao plodonosnu bašču kao i narodi Sabe. On je počinio istu grešku govoreći "ova bašča je moja"..i na taj način je odbio biti zahvalan na blagodatima koje mu je Bog ukazao.(Sura al-Kahf: 32-44) Zaista, ljudi dodjeljuju Bogu sudruga zbog posesivnosti, tako što odbijaju zahvaliti se Bogu na blagodati koja im je ukazana. Pokušavati Božije davanje svesti na "naše zasluge" znači i gubitak bogobojaznosti. To je činio i narod Sabe. Kazna koja ih je zadesila bila je potpuno uništenje svih blagodati, kako bi mogli shvatiti da nisu oni ti koji su "vlasnici" posjeda (niti da oni imaju vlast), nego su oni samo oni kojima je ukazano namjesništvo nad tim, a da je jedini istinski vlasnik svega Bog.	Saba	04/01/2004