ref	autor	komentar	naslov	datum
75:18	Zijad Ljevaković	Ranije smo spomenuli da je, prema nekim autoritetima, Kur’an vlastito ime posljednje Allahove Objave ljudima. Prema ovom stavu, Kur’an je imekoje nije izvedeno, nego je Allah, dž.š., Svoju posljednju Objavu tako nazvao – slično imenima ranijih objava – Tevrat, Zebur, Indžil. Ovo je ujedno prvi stav u pogledu naziva Kur’ana Kur’anom. Drugi stav je da je riječ Kur’an izvedena od arapske riječi qare’e u značenju sakupiti ili od istog korijena u značenju čitati, ali aramejskog porijekla. Značenje riječi Kur’an u smislu učenja i čitanja upućuje da je to knjiga koja će biti čitana i učenja, a zatim proučavana, a značenje sakupiti upućuje na do da je Kur’an skup svih prijašnjih objava, kao i skup svega što je potrebno čovječanstvu u smislu upute do Sudnjeg dana. Oba ova izraza sadržana su i naznačena u ajetima: Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo. (El-Qijame, 16-19.) Treći stav je stav autora koji ne smatraju da je riječ qare’e , odnosno u korijenu ove riječi, hemze, nego da je ona izvedena od sasvim drugog korijena: قرن – قارن – يقارن – مقارنة – قراءن – قرآن Pokazuje se da u osnovi ove riječi nema hemzeta. Ako je značenje riječi Kur’an uzeto od ovog korijena, onda znači: slučnost, bliskost, usporedivost, a misli se da su riječi i ajeti međusobno slični i usporedivi. Postoji više definicija Kur’ana usljed toga što ga pojednine znanosti različito definiraju, svaka iz svog ugla, i u zavisnosti od onoga čime se ona bavi, kao i sa polazišta šta se želi kazati definicijom Kur’ana. Tako ga teoretičari usula, fikha i lingvisti definiraju kao: „Spušteni (objavljeni) Izraz Vjerovjesniku Muhammedu, a.s., od početka sure El-Fatiha do kraja sure En-Nas.“ U nauci ‘Ilmul-kelama, Kur’an se definira kao: „Vječni i nestvoreni Allahov govor kojeg je nužno izdvojiti od nastalog (stvorenog) ili osobina nastalog.“ Osobina Kur’ana, kao i sama njegova suština, je savršenstvo Allahova posljednjeg izraza upućenog preko čovjeka poslanika ljudima. Pa, ipak, neke posebnosti bolje od ostalih određuju i definiraju Kur’an. Prema tim posebnostima Kur’an jeste Objava i to ga čini različitim, ne samo od prijašnjih objava, nego os svega pojavnog, ali i ljudskog. Njega se najčešće definira kao „Allahov govor“, „Objavljeni izraz“, „Objavljeni Allahov govor“, „Spušteni Allahov govor“, spušten sa višeg ka nižem – od Allaha, Gospodara svjetova, Poslaniku. „Allahov govor“ znači da u definiciju ne ulazi ništa što nije Allahova Riječ (Govor),a „spuštena“, odnosno „objavljena Riječ (Govor)“ iz definicije izdvaja onaj Allahov govor koji nije objavljen ljudskom rodu. Kada se Kur’an definira kao „Allahov izraz“, onda se naglašava da je Kur’an Allahova riječ (govor) po značenju i po izrazu. Allah, dž.š., u Kur’anu naglašava da Allah, dž.š., govori i posjedujee riječi koje nije objavio ljudima. Reci: “Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim.” (El-Kehf, 109.) Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar. (Luqman, 27.) Slijedeća posebnost ili odlika Kur’ana je to što je objavljen Muhammedu, a.s., i time se određuje i definira kao govor Allaha, dž.š., koji je objavljen Muhammedu, a.s., i razlikuje se od Allahova govora koji je objavljen poslanicima prije Muhammeda, a.s. U nekim definicijama se naglašava uloga donosioca Objave, odnosno posrednika između Allaha, dž.š., i Poslanika, a.s., a to je melek Džebrail. Kur’an je mu’džiza. Pokazuje Allahovu svemoć u korištenju govora i riječi i nemogućnost da ljudi naprave nešto slično, čak i na nivou zamjene riječi, jer Allahove riječi nemaju zamjene, niti na nivou ajeta, sura, a pogotovo na nivou govora ili cijelog Kur’ana. Riječi koje je Allah, dž.š., upotrijebio u Kur’anu nemaju zamjene ni u arapskom jeziku. Naglašava se da je Kur’an jedina knjiga za muslimane koju je ibadet učiti. Kao i prethodna osobina Kur’ana, ova njegova osobenost ujedno odvaja Kur’an od drugih vrsta objavljenog Allahova govora ili riječi koje nisu ibadet kada se čitaju kao hadisi. El-Menqulu ilejna tewaturen ewil-menqulu ilejna bi tewatur. Ovaj element definicije znači da je Kur’an do nas došao mutewatir predajom. To je vrsta predaje prema kojoj Poslanika, kada kazuje Kur’an, odmah sluša veliki broj (ashaba) istovremeno, tako da se ne može posumnjati u mogućnost da tako veliki broj zaboravi ili da se dogovori na krivotvorenje. Ovaj broj kojim je uslovljena granica „tewatura“ varira, a kreće se od 20 ashaba do 70 (koji istovremeno prenose od Poslanika). I tako u svakoj narednoj generaciji. Ono što se nalazi među koricama zbirke koja se zove Mushaf, počev od sure El-Fatiha, a završavajući se surom En-Nas, za nas je Kur’an. Ima i onih koji u Kur’an ne uvrštavaju pojedina poglavlja Kur’ana. Takvih primjera ima više. Mi ovdje smatramo Kur’anom ono što je obuhvaćeno ovom definicijom. Evo nekoliko definicija Kur’ana koje sadrže ove elemente: Huwe Kelamullahi el-mu’džizu el-munezzelu ‘ala hatemil-enbija’i wel-murseline bi wasitatil-emini Džibril ‘alejhi-selam, el-mektubu fil-Mesahifi el-menqulu ilejna bit-tewaturi, el-mute’abbedu bi tilawetihi, el-mebdu’u bi suretil-Fatihati, el-mahtumu bi suretin-Nas. (…) Ranije je rečeno da je Kur’an objavljen i po značenju i po ozrazu, što ga razlikuje od hadisa. Mu’džiza je i najkraća sura Kur’ana. Ibadet je učiti Kur’an. Sakupljen je u zbirku Mushaf. Do nas je dopro najtačnijom vrstom predaje – mutewatir predajom, što su sve osobine koje ga odvajaju od hadisa i od hadis el-qudsi kod onih koji tvrde da je hadis el-qudsi objavljen i po izrazu i po značenju. Općenito se uzima da je hadis objava koju je Muhammedu, a.s., objavio Allah, dž.š., po značenju a izraz je od Poslanika, a.s. El-Hadis el-Qudsi su vrsta hadisa u kojima Poslanik prenoseći hadis posebno naglašava ono što mu njegov Gospodar govori ili neko od prenosilaca navede da Poslanik prenosi od svog Gospodara. U ovakvom definisanju hadisa postoje i druge stanovite razlike između hadisa i el-hadis el-qudsi ali to je predmet hadiske nauke. U hadiskoj i tefsirskoj nauci vode se široke rasprae o ovom pitanju i mnoge od njih se na kraju svode na ovo što je ovdje ukratko izneseno.	Definicija Kur’ana	27/01/2008