Vizantijsko carstvo je uputilo svoje snage da se bore protiv muslimana, zbog čega su se muslimani spremali na vojnu na Tebuku. Namjera vizantijskih kršćana je bila podvrgnuti muslimane svojoj vlasti, pa piše kako muslimani trebaju postupiti da ih pobijede.
Ovaj ajet se tumači kako oni kojima je data Knjiga ne vjeruju u Boga, Sudnji dan, niti hoće da prime pravu vjeru. Oni ne poznaju savršena Božija svojstva, niti mogu prihvatiti suštinu Sudnjeg dana. Boriti se protiv njih je uvjet ako oni navale(2:190). Božiji poslanik je ratovao s arapima samo ukoliko bi se oni digli protiv muslimana, da oružjem unište islam. Kada su kršćani opremili svoju vojnu da zauzmu Arabiju, trebalo se onda spremiti protiv njih i, čim su vidjeli da je neprijatelj krenuo, trebali su iskoristiti priliku i navaliti na njih.