Pjesništvo komentara Kur'ana.
فَيا عجبًا كَيفَ يُعْصى
الإِله اًم كيْف يَجْحده الجَاحدُ ؟
و للّه فيي كلّ تحر يكه و يسكينَةٍ اًبدًا شَاهدٌ
و فيى كلّ شَيءٍ له آيةٌ يدلّ على أنَّهُ وَاحِدٌ
Gle čuda! Kako to da je Bogu poricatelj neposlušan,
Ili kako da Ga poricatelj niječe?!
Pa, u svakom mahu i u stanici svakoj
Allah dovijeka imade svjedoka!
A i u svakoj stvari On znak jedan imade
Taj znak zbilja pokazuje da On – jedan je!
U opsežnoj tefirskoj literaturi ima jedana naročito zanimljiva karakteristika koja, poput filigranskih šara, ukrašava tefsirske takstove.Nećemo pogriješiti ako tu karakteristiku, rekli bismo najljepšu konstantu komentara Kur'ana, nazovemo veličanstvenim pjesništvom komentara ove Knjige!
Doista, kao da arapski, perzijski i turski pjesnički genij(a i drugi su jezici s manjim intenzitetom, zastupljeni)nigdje nije tako snažno došao do izražaja kao tu, na mnogobrojnim stranicama komentara Kur'ana.Premda Kur'an za svoj rijek tvrdi da nije poezija, ljudi su, usudili bi smo se kazati , taj rijek najbolje i najushitnije protumačili upravo pjevanjem svojih stihova, miliona stihova domišljenih u svrhu dubljeg pronicanja u znakovlja i znamjenja Božanskih ajeta.Ovaj će naš tekst , u vrlo načelnoj formi, baciti nešto svjetla na pjesništvo komentara Kur'ana.
Riječ poezija, odnosno pjesništvo, eš-š'ir (الشًعْر), spominje se u jednom Kur'anu.U suri Ja sin, ajet 70 kaže se: وَمَا عَلَّمْنَاهُ الشِّعْرَ وَمَا što znaći:
I Mi Poslanika nismo učili pjesništvu, niti to dolikuje njemu!
Naporedo sa ovim ajetom vrlo je značajno navesti i sljedeće kur'anske tvrdnje o pjesnicima koje se navode u suri Pjesnici:(XXVI,224-227)
A pjesnike slijede zabludjeli!Zar ne znaš da oni tumaraju po svakoj dolini,
i da zbilja govore ono što ne rade, osim onih koji vjeruju, i rade dobra djela,
i mnogo se sjećaji Allaha, i koji se suprostavljaju kad im nanose nepravdu!a
silnici će zbilja znati kakve će nevolje oni dopasti!
Kad je po srijedi status poezije u islamu, naročito njezin status u komentarima Kur'ana, ova su dva kur'anska mjesta od središnjeg značenja.Da li Kur'an s podzorenjem gleda na pjesništvo?Da li su klasični komenta(to)ri Kur'ana, uvrštavanjem poezije kao komentarske građe na ovo pitanje dali najbolji odgovor?
Vratimo se na kratko značenju rijeći eš-š'ir (الشًعْر) u ovom ajetu.Tu je riječ moguće prevesti na bosanski riječju poezija,pjesništvo.Ali, naravno klasični arapski riječnici sugeriraju da je rijeć eš-š'ir u svome korijenskom počelu nešto što u prvi mah ne ukazuje na pjesništvo več na znanje,na prezizno poznavanje nečega.Ibn Manzur (IV,227) to sasvim određeno tvrdi u sljedećem ulomku:
شَعَرَ ﴿﴾ شَعَرَ بِه
وَ شِعُرَ يَشْعُرُ شِعْرًا وَ شَعْرًا وَ شِعْرَةً وَ مَشْعُورَةً وَ شُعوُرًا
وَ شُعوُرَةً وَ شِعْرىَ ...
كُلُّهُ عَلمَ ...
Dakle, sve ove navedene osnovne peradigme iz trilitera شَعَرَ ili شعُرَ znače nasposto znati (عَلمَ), i u vezi su sa znanjem.Da bi Ibn Manzur pojasnio da triliter شَعَرَ zapravo znači u svome davnom počelu znati ili عَلمَ, on na istom mjestu navodi tvrdnju arapskih jezikoslovaca da arapska fraza ليْتَ شِعْرى «da mi je znati», zapravo znači isto što i ليْتَ علْمى («da mi je znati»), odnosno «(kamo sreće) da sam znao» - لَيتَنـىِ عَلِمَْتُ.
Ibn Manzur potom(IV,2273) veli da je ova fraza ليْتَ شِعْرى «vrlo česta u arapskom jeziku».U prilog tome ovaj jezikoslovac spominje da korijen شَعَرَ čuva intenciju znanja i u glagolskim izvedenicama, recimo u IV glagolskoj formi, u kojoj fraza أشْعَرَهُ الأَمْرَ zapravo znači «on ga je poučio tome»; «učinio je da on znade» - أَعْلَمَهُ إِياهُ .Da je korijen شَعَرَ u svojim pravim značenjskim intencijama itekako povezan sa znanjem, to jest, sa عَلمَ, najbolju evidenciju pruža,dakako, sam Kur'an.Tako je u suri VI,109
veli وَمَا يُشْعِرُكُمْ أَنَّهَا -...A kad bi im i čudo došlo, kako da vi znate da će oni povjerovati u čudo!
K tomu, sura Pečina (ajet 19) takođe spominje ovaj glagol u IV formi.Naime, kada je jedan od Pečinskih spavača trebao otići u obližnji grad, kako bi za nešto srebrenjaka kupio čiste hrane za svoje drugove, njemu se kaže da bude pažljiv spram svojih drugova: يُشْعِرَنَّ بِكُمْ أَحَدًا – neka nipošto nijednog od vas ne otkrije!.Dakle taj ne smije nipošto obznaniti da imade svoje drugove u pećini.
Zašto rijeći izvedene iz korijena شَعَرَ označavaju znanje i poznavanje? Odakle sinonimija između rijeći عَلمَ i شَعَرَ u Kur'anu i u klasičnom arapskom jeziku?Razloge tome treba u svakom slučaju tražiti prije svega u statusu pjesnika u predislamskim i islamskim vremenima u arapa.U riječniku Lisanu-l-'Areb (IV, 2274) veli se da je riječ pjesnik , u arapskom (ša'ir شَـاعِـرً), označava osobu koja osjeća i znade stvari bolje od drugih ljudi, شَـاعِـرً je osoba koja «proosjeća ono što ne proosjećaju drugi ljudi», veli jezikoslovac Ibn Manzur...
Takođe, arapska se rijeć pjesnik (شَـاعِـرً ) obično povezuje sa oštrounošću.Ibn Manzur (IV, 2274) veli «Pjesnik je nazvan pjesnikom zbog njegove oštroumnosti».
Ismail Hakki u Ruhu-l-Bajanu (IV,315) donosi jedno vrlo zanimljivo razmatranje o porijeklu arapskog naziva za pjesnika (tj. ša'irشَـاعِـرً).On veli da Ragib el-Isfahani u svome djelu el-Mufredat navodi da su imenice ša'ir (pjesnik) i ša'r (dlaka) logički u vezi, naime imenica ša'ir odnosi se na osobu koja je tako precizna u svojim postupcima biranja rijeći, odnosno poznavanja stvari, kao što je precizan pogodak u dlaku!Prema tome , u arapskom jeziku riječ pjesnik (شَـاعِـرً ) označava, naročito u predislamskim vremenima, osobu koja ima tajnovita znanja o stvarnosti, ili pak precizna znanja o stvarima.Ša'ir vidi svijet po dubini ,on znade mnoge druge razine stvarnosti koje drugim ljudima nisu dostupne.Prema staroarapskim vjerovanjima, pjesniku ta znanja o tajnovitim razinama svijeta šapuće džin.Rijeć medžnun(مَـجْنوُت) zapravo znaći «opčinjen džinom», «opsjednut džinom».Kad je pjesništvo po srijedi, ono što su kod Grka bile muze, to su kod drevnih Arapa umnogome bili džini.
K tome, pjesnik je u plemenima drevnih Arapa bio štovana osoba, bio je rame uz rame sa arapskim šamanom/proricateljem ili kahinom(كَاهِنٌ).Biti ša'ir i kahin značilo je u vremenima arapskog politeizma obnašati dvije važne institucionalne plemenske dužnosti.Pjesnik i proricatelj branili su pleme od nasrtaja pjesnika i šamana iz drugih plemena, oni su plemenu predskazivali buduća zbivanja...Najveće oružje ša'ina i kahina bila je stihovna riječ.Ustrojena rijeć (مَنْظوُمُ الْقَوْلِ) kako kaže Ibn Manzur (IV, 2273). No, mjesto i ulogu pjesnika i proricatelja u arapskoj predislamskoj drevnosti ostavićemo za naša druga razmatranja u drugim odrednicama ove enciklopedije.Ovdje je potrebno samo napomenuti da Kur'an žestoko opovrgava tvrdnje da je njegov rijek isto što i rijek pjesnika,odnosno šamana/proricatelja.Kur'an je Božija objava objavljena Muhammedu a.s., a on, Muhammed a.s. nije pjesnik. U suri Čas neizbježni(LXIX,40-42) sasvim jasno se vidi sljedeće:
Doista je Kur'an govor objavljen poslaniku plemenitome!
A nije to govor nekog pjensika , kako vi malo vjerujete!
Niti je govor nekog proricatelja, kako se vi malo opominjete!
Takođe, Kur'snska riječ snažno negira da je Muhammed a.s., mendžun tj «opsjednut džinom».U suri redovi (XXXVII,36) navodi se tvrdnja mekkanskih idolopoklonika:
..i(mekkanski idolopoklonici su) govorili:Zar da mi ostavimo naša božanstva
zbog jednog ludog (džinima opsjednutog) pjesnika?!
Opovrgavanje ove idolopokloniske tvrdnje dolazi u mnogim mjestima u Kur'anu, na primjer u suri Gora(LII,29)
Pa ti opominji!Jer nisi ti, milošću svoga Gospodara, ni proricatelj, nit' luda(tj. nit' džinom ospjednut)!
Pa ipak Kur'anska osuda nekih pjesnika ne znači osudu svih pjesnika i svakog pjesništva.Ta vidimo po stilu samoga Kur'ana, tako i po životu Muhammeda a.s. A naročito je to vidljivo po komentarima Kur'ana.Znameniti komentator Kur'ana Ez-Zamahšeri strogo odbija i pomisao da je Kur'an protiv svakog pjesništva i svih pjesnika.Evo šta ovaj slavni perzijanac u tefsiru El-Keššef veli komentirajući ajete o pjesnicima sa samog kraja sure Pjesnici
Bog ,dž.š. (u ajetima o pjesnicima) izuzima pjesnike koji su dobri vjernici, koji mnogo Boga spominju i Kur'an uče/recituju...I koji, kad pjevaju kakve stihove,pjevaju ih o Božijoj jednisti i u slavu Njegovu, o mudrim znamenjima i poukama,o dostojanstvenom življenju na ovom Svijetu, o pohvalnom ponašanju, te koji stihove pjevaju u pohvalu Božijeg poslanika (Bog ga blagoslovio i podario mu mir), te u pohvalu Poslanikovih drugova i dobrih ljudi Muslimanske Zajednice.Takvi pjesnici pjevaju neporočno pjesništvo u kojemu nema značenjskih intencija u kojima se podstiče sramočenje grijehom, k tome,takvi pjesnici ne šire sramočenje,mržnju, kivnju ni mahandisanje.A i njihove pjesme rugalice sastavljene su samo zarad suprostavljanja onima koji se njima rugaju...
Slavni Ez-Zamahšeri , kako vidimo, navodi nekoliko vrsta pjesništva koje islam dopušta.Prema njegovom mišljenju sljedeće vrste pjesništva pohvalne su u islamu (pa su tako našle mjesta i u komentarima Kur'ana):
a) O Božijoj Jednosti,
b) O Božijoj slavi,
c) O mudrim znamenjima,
d) Poučno, didaktičko pjesništvo,
e) Pjesme pohvalnice Muhammedu, a.s., njegovim drugovima i slavnim i dobrim ljudima Muslimanske Zajednice, itd
Komentator Kur'ana Ismail Hakki, u svome tefsiru Rahu-l-Bajan, objašnjava "koje su to doline kojima pjesnici blude". On navodi između ostalih sljedeće "doline" po kojima, kako on veli, nevaljali pjesnici tumaraju:
- Dolina hvalisanja (الدح)
- Dolina kuđenja (الذَّمُ)
- Dolina ruganja (الـهجاء)
- Dolina laganja (الكذب)
- Dolina razvrata (الفحش)
- Dolina psovanja (الشَّتم)
- Dolina proklinjanja (اللّعْن)
- Dolina potvaranja (الإِفْتراء)
- Dolina tužakanja i sporenja (الدَّعاوى)
- Dolina oholosti (التّكبُّر)
- Dolina gordosti (الَفاخر)
- Dolina zavisti (التحاسد)
- Dolina čuđenja (العجب)
- Dolina licemjerja (الإراءة)
- Dolina razmetanja (إِظْهار الفخـل)
- Dolina pretvaranja (الدباءة)
- Dolina preziranja (الخسّة)
- Dolina pohlepe (الطمع)
Muslimanski pjesnički genij uznastojao je da na stranicama komentara Kur'ana ispjeva veličanstveno pjesništvo koje će, svojom tematikom, poslužiti uzorom u toj umjetnosti.Komentari Kur'ana odabirali su one pjesnike i one stihove koji čovjeka ogajaju.Praktički, ti stihovi su najljepše skaline koje ljudsku dušu vode ka nebu vjere i duha.
Pjesništvo u slavu Božije jednosti, tj. pjesništvo pjesnika posvećeno Božijoj jednosti, kako veli Ismail Hakki, gotovo da, osim što je najfrekventnije, zauzima svojom veličanstvenošću glavno mjesto u komentarima Kur'ana.Brojni su komentatori Kur'ana koji upravo ovakvim stihovima u svojim komentarima daju širok prostor, afirmirajući znamenja o Božijoj jednosti.Mufessir Eš-Ševkani , na primjer, navodi sljedeći stih:
مَليكٌ علىشِ السَّمَاءِ * لِعِزَّته يَعْنوُا الوُجوُهُ و تَسْجُدُ
(On je) Vladar Prijestolja Nebesa, Onaj koji nad svime bdije, Moći Njegova Bivstva lica ljudi ponizno hrle i padaju nićice
U ovom je pogledu naveliko glasovit i stih Ibn 'Arabija o sufijskoj metodologiji u iskazivanju Jednosti Božije.Stih navodi 'Abdurrezzak el-kašani u ovoj formi:
ففى الخلق عين الحق إِب كنت ذا عينٍ
و فـى الحق عين الخلق ان كنت ذا عقل
و ان كنت ذا عين و عقل فما ترى
سو عين شَيْ ءٍ وَا حد فيه بالشكل
U stvaranju je bit Istine, ako si čovjek od uvida!
A u Istini počiva bit Stvaranja, ako si čovjek od(raz)uma!
A ako li imadeš i uvid i (raz)um, onda nema druge do li da zapaziš da su bit i forma stvari - jedno!
U ovom kontekstu možemo navesti i sljedeći stih(koji podsjeća na 'Ibn 'Arabijevu "Poslanicu o samilosti Božijoj")
كَانَ اللّهُ وَ لأَ شَيْءَ مَعَهُ * وَ هُوَ الآنَ علىَ مَاعَلَيْه كَانَ
Biješe Allah i ništa drugo uz njega bivalo nije,
A on jeste sada baš kakono i bio je!(Dakle ,istinsko bivstvovanje imade samo Allah , poruka je ovog stiha).
U stihove koji za tematiku imaju čovjekovo slavljenje Allahove jedinosti i islamskog monoteizma treba pribrojati, svakako , i one iz Rubaija Omera Hajjama koji na arapskom glase:
إِنْ لـمْ أكنْ أخلَصْتُ فـي طاعيكَ * فانني أطْمَعُ فـي رَحْمَيكَ
و إِنّمَا يَشْفَعُ لـي أنني * قَدْ عِشْتُ لا أشرك فـي وَحْدَتِكَ
Iako Ti, Bože, u predanosti revnosan ne bih,
Ja, ipak, žudim za Tvojom milosti!
Jer, meni će (na Danu Sudnjem) biti zagovorništvo
to što sam svoj život proživio
tako da ništa nisam tvojoj jedinosti pridružio!
Ali, komentatori Kur'ana nisu se ustručavali navoditi ni one stihove koji se ne bave visokom tematikom i stilom.Naime, itekako su česti stihovi koji su prepuni sarkazma i koji, može se kazati, sarkazmom afirmiraju teme tevhida
U tom je pogledu karakterističan sljedeći stih od jednog anonimnog pjesnika:
أربٌّ يَبوُل الشَّعْلَبَان بِرَأْسِهِ * لَقَد ذلَّ مَنْ بَالَتْ عَلَيْهِ السَّعَالِبُ
O,zar je gospodar onaj po čijoj glavi mokre lisice?!
O, prezren je onaj po kom su lisice mokrile!(komentator Kur'ana el-Kurtubi navodi ovaj stih u prvom tomu svog tefsira
El-Džami'u li Ahkami-l-Kur'an, str. 137.Vele da je ovaj stih ispjevao neki beduin kad je vidio lisicu kako mokri po kipu koga je ovaj beduin obožavao! Stih potvrđuje beduinovu spoznaju istinskog monoteizma).
Zamahšeri spominje i pjesništvo koje njedri mudro znamenje, koje ljude opominje, podsjeća i podstiće na moralne postupke i lijepo ponašanje.Takvo pjesništvo svojom zastupljenošću u komentarima Kur'ana ne zaostaje puno, ni kvantitetom niti kvalitetom, iza stihova o Božijoj jedinosti i slavi.
Komentator Eš-Ševkani (u svome tefsiru Fatahu-l-Kadir navodi pregršt upravo takvih stihova).Njihova je najčešća tema čovjek, njegova narav i slabosti.Ovakva poezija puna je "uzišenog laskanja", rekli bi smo.Iznose se čovjekove slabosti da bi dragi Bog čovjeku oprostio.
Evo samo nekoliko primjera:
عصى أنو العَالَمِ و هو الذى * من طينة صَوَّرَهُ اللّه
و أسجَرَ الأملاكَ من أجلِهِ * و صير الجَنَّةَ ماواه
أغواه إِبليس فَمَنْ ذَا أنَا الس * كين إِنْ إِبليسُ أغْوَاه
Napokon bi Praotac čovječanstva (Adem), kojega od gline Allah oblikova, i učini da meleki radi njega ničice padnu, i Džennet mu pripravi kao stanište, (i , unatoč tome,) Iblis stranputicom povede Adema!Pa šta i ću tek siromah ja,- akoli je Iblis zaveo Adema?!
Nepotrebno je posebno isticati da su stihovi u komentarima Kur'ana često i u ulozi rasvjetljivanja značenja, stila ili, pak, poruke Kur'ana.Stihovi koje navode komentatori Kur'ana u svojim komentarima najčešće pojašnjavaju određene značenjske intencije u ajetima.
Na primjer , več spominjani Ševkani, tumaći .44.ajet sure Vjernici
I kad god bi narodu nekom njegov poslanik dolazio,
oni bi ga lažnim smatrali,
pa smo ih Mi jedne drugima smjenjivali
i pripovjestima ih učinili!
Šavkani zaključuje da u ovoj kur'anskoj cjelini riječ pripovjesti (أَحَـاديِث) zauzima neobično mjesto, jer je u ovom ajetu uporebljena na neobičan način.Naime, kako to da ljudi budu učinjeni pripovjestima?Odgovarajući na to pitanje, šavkani uviđa da je najbolje navesti pjesnikov stih u kojemu se koristi pripovjest, tj hadis , u ovom smislu.
و إِغا الرء حد يث بعده * فكُنْ حَد يِشًا حَسَنًا لِمَنْ رَوىَ
Čovjek je,nakon što mine, tek jedna propovijest,
Stoga, budi dobra propovijest za one koji propovijesti prenoseIbn Kesir se naročito ističe stihovima u svome komentaru Kur'ana koji su,kad je tematika po srijedi, prebogati didaktičkim sadržajima.Tako ovaj komentator navodi pjesnika Ibn el-Mu'tezza koji veli:
Kloni se grijeha, malih i velikih, eto ti bogobojaznosti!
I postupaj kao čovjek koji hodeći po trnovitom tlu,preza od onog šta vidi,
Ne ponižavaj ni malehne stvari , jer znadni!
Da su čak i gorja sazdana - od sićušna kamenja!Karakteristični su i stihovi poput ovog:
Čovjek govori :"O koristi moja!O imetku moj!"
a bojati se Boga najbolje je što priskrbljuje korist!
Sufijski su tefsiri posebno snažno insistirali na duhovnom pjesništvu, "visokom pjesništvu", kako ga naziva Muhammed Ikbel.Pjesnički rijek je sugestivan, on snažno djeluje na ljudsku dušu.Govor pjesništva lakše dohvaća dubine duše, negoli diskurzivni govor teologije i filozofije.Stoga se mora priznati da je sufizam svu svoju teologiju i filozofiju pretočio u stihove i tako ih "prepjavao".
Nisu rijetki čitavi spjevovi koji su, u svojoj biti, komentari Kur'ana.Mesnevija Đžalaludina Rumija jeste komentar Kur'ana u poeziji.
Sufijska je poezija u komentarima Kur'ana u svojoj osnovnoj nakani pučna, ali često uči svojim omiljenim sredstvom - paradoksalnom logikom.Stih kao što je ovaj opravo to posvjedočuje:
رُ بَّ أَمرٍ تَيَّقيِهِ * جَرَّ أَمرًا تَرْتَضيِهِ
Mnogo li je stvari kojih se, čovječe, bojiš,
a koje, na kraju, dovedu do onoga s čime zadovoljan si!
Islamski mistici obično navode ovaj stih kada tumače kur'anski ajet(II,216)
Vi nešto mrzite, a ono - dobro vaše;
Vi nešto volite, a ono -zlo vaše!
Vidjeli smo da Zamahšeri smatra da pjesništvo koje njedri mržnju, ocrnjivanje, kivnju i mahandisanje nije islamsko pjesništvo.Pjesništvo komentara Kur'ana doista se i pridržava ovakvih kriterija.Ono je čisti edeb, pjesništvo koje računa na dragoga Boga.Kur'an samo mnogostruko nadmaša pjesničku riječ i vrhuni nad njom.Inače, ne bi bilo toliko mnogo pjesništva u komentarima Kur'ana.
Kad je pak posrijedi historijska evidencija, život Muhammeda, a.s., posvjedočuje da se on družio sa pjesnikom Hassanom ibn Sabitom.Vele da je za pjesništvo Hassana ibn Sabita Muhammed ,a.s., kazao ( navedeno po djelu Behauddina el-Abšihija, el-Mustatrafa fi Kulli Fannin Mustazrafun , II, 189., Kairo, 1368(h):
zbilja pjesništvo je tvoje po naše neprijatelje pogubnije od padanja strelica u nočnim tminama!"
Ovom prilikom o pjesniku Hassanu ibn Sabitu nećemo šire raspravljati, ali je važno kazati da je upravo njegovo pjesništvo u samom temelju islamskog pjesništva sadržanog u komentarima Kur'ana, insiriravši stotine hiljada stihova i pjesama napisanih u čast i slavu Kur'ana, islama i Muhammeda a.s. K tome, Ismail Hakki(Ruhu-l Bejan, IV, 316) navodi sljedeće predanje od Muhammeda a.s:
Borite se protiv idolopoklonika svojim imecima, životima i jezicima!
Smatraju da je sadržaj borbe jezikom protiv idolopoklonika zapravo - pjesništvo.
K tome, Ismail Hakki (IV,317) veli da je Muhammed a.s., kazao da ima poezije koja je znamenje, to jest nastavlja na istom mjestu Ismail Hakki, ima poezije koja štiti čovjeka od neznanja i suludosti...
U Ruhu-l-Bajanu nalazimo tvrdnju da dobre pjesnike osnažiju sami meleki tako što im podaruju prefinjena i istančana značenja, šta više, sam dragi Bog nadahnjuje pjesnike podesnim, prefinjenim riječima -...
Komentator Kur'ana En-Nesefi, tumačeći ajet "I Mi Poslanika nismo učili pjesništvu, niti to njemu dolikuje! - veli da ovaj ajet sadrži, zapravo, dva značenja:
...و ما علمنا النبىَّ عليه السلام قو لَ الشُّعَرَاءِ أووما علمناه بيعليم القرآن ِ الشَّعْرَ على معنى أن
القرآن ليس نِشِعر...
Mi nismo učili Vjerovjesnika, Bog ga blagoslovio, riječima pjesnika", ili "Mi vjerovjesnika nismo, podučavajući ga Kur'anu, učili pjesništvu, što znači Kur'an nije pjesništvo..."
Ali, na pitanje da li je Poslanik Muhammed ,a.s., ikada išta izgovorio što bi moglo nalikovati stihovnim rijećima, sam En-Nesefi(IV,12) navodi dva primjera:
أَنَا النَّبِىُّ لاَ كَذِبٌ * أَنَا انَا ابنُ عبْد ِ الْمُطلب
ja sam Vjerovjesnik, a ne lažov!
Ja sam 'Abdulmuttalibov potomak!هَلْ أَنْتَ إِلاَّ أَصْبُعٌ دَميِت ِ * وَ فـى سبيل اللّه ‘ مَا لَقيِت
Da li si ti išta drugo do li prst koji je prokrvario,
i koji je to (da bude ranjen) na Allahovom Putu susreo?!
(U Zamahšerijevu tefsiru priređivači u podnožnoj napomeni tumače da je Poslanik jednom prilikom bio ranjen kamenom, te da je on ovom izrekom htio kazati prstu : Ne žalosti se, neugodnost na koju si naišao na Božijem je putu!...
Poznati komentator Kur'ana En-Nesefi (IV,12) odlučno niječe mogučnosti da se ovdje radi o stihovima.On veli da su ove Poslanikove izreke ustrojene po sličnom obliku kako to svijet radi u besjedništvu, u pismima i u razgovorima - imedemo stihovno ustrojstvo, ali takav govor niko ne naziva poezijom...
Recimo na kraju da pjesništvo komentara Kur'ana , ili komentiranje Kur'ana pjesništvom, nalazimo u svim metodama tomečenja ove knjige,To pokazuje koliko je u muslimana snažna tradicija tumačenja Kur'ana pjesnikovim stihovima.