U 20. poglavlju Kur'ana govori se opširno o tome. U dijelu "Knjige Izlazak" nalazimo na opširno izlaganje o tome kako je došlo do obožavanja Zlatnog teleta. Najvažnija razlika između Kur'ana i 'Knjige Izlazak' je u ovome: po Starom zavjetu je Hazreti Harun (Aron) naveo Izraelćane da obožavaju tele. Kur'an kaže da je Harun kao Božiji poslanik potpuno čist i nevin u ovoj stvari, a da je Izraelćane na obožavanje teleta naveo Samarija. Razumije se da su Izraelćani taj običaj primili od Egipćana. Isto mišljenje dijele Renan, Maspero i Konig. Po njihovom mišljenju Izraelćani su mogli poprimiti taj običaj klanjanja teletu kad su kod Egipćana vidjeli da se u Memfisu klanjaju Apisu, a u Heliopolisu Mendesu (Enciklopedija Starog i Novog Zavjeta). U istom djelu, u članku "Zlatno tele", govori se da su običaj obožavanja Zlatnog teleta poprimili izraelćani od egipćana koji su se klanjali živim životinjama. Moguće je da je tele bilo kip koji je prestavljao živo tele. Izraelćani su stoljećima živjeli među Egipćanima, pa je razumljivo da su poprimili i mnoge njihove običaje. Poznato je da su Egipćani od najstarijih vremena obožavali tele ili vola i klanjali im se. Musaov zakon (šerijat) je nastojao suzbiti taj ružni običaj Egipćana i Izraelćane je poticao da kolju te životinje. Uprkos tome taj običaj obožavanja teleta zadržao se sve do Hosea (Stari ZAvjet, Ozeja, 8:5 i 5:15).