Rijec “Duh” se u Kur’anu pojavljuje na više mjesta i sa razlicitim znacenjima. Pokušajmo se barem donekle približiti znacenju ove rijeci u Kur’anu.
- Duh koji donosi Objavu od Allaha. To je melek Džibril koji je svim poslanicima dostavljao objavu. Ajeti koji govore o tome su slijedeci: 26:193, 16:102.
- Duh koji je pomagao poslanike. Melek Džibril, mocni melek, kod Gospodara svjetova cijenjen, tamo pouzdan. Ajeti 2:87, 2:253.
- Duh koji se pominje paralelno uz meleke. Ajeti 70:4, 78:38, 97:4.
- Isa a.s. kao Duh. Ajet 4:171.
- Duh koji je udahnut. Ajeti 15:29, 21:91, 32:9, 38:72, 66:12.
Allah se u Kur’anu obraca Poslaniku Svom i kaže: “Ti ceš biti mrtav, i uistinu, oni ce biti mrtvi”, (Ez-Zumer, 30). Ti živiš pomocu Mene, cuješ pomocu Mene, govoriš pomocu Mene. Ovo je osobenost svakog covjeka, živi pomocu Allaha, cuje i vidi pomocu Allaha - jer je covjek u svom bicu mrtav. On ne živi pomocu svog bica.
Svi se u svom egzistiranju oslanjaju na Jednog i Jedinog koji je sve stvorio, koji je u svojoj jednoci neovisan od bilo cega. U ajetu “Ti ceš biti mrtav” ima oštrine koja budi osjecaje. Covjek se upozorava na stanje u kojem se nalazi, i na stanje koje ga ocekuje.
- Materijalizacija Duha. O tome nam govori ajet 19:17, o prelasku Duha u materiju, u tijelo. Ovdje se radi o meleku poslanom Merjemi u liku pravog covjeka.
- Duh kao medij koji prenosi i izvršava naredbu Allahovu. Ajeti 16:2, 17:85, 40:15, 42:52, 58:22.
Postoje dva svijeta. Prvi je ’Alem el-emr (svijet zapovijedi), a drugi je ’Alem el-halk (svijet stvaranja). Veza izmedu svijeta zapovijedi i svijeta stvaranja je Duh (Ruh).
Duh pripada svijetu naredbe, ali on po nalogu Allahovom proizvodi dejstvo u materijalnom svijetu. Duh (ruh) i naredba (emr) su nerazdvojni. Dok se pojavio emr, odmah postoji i ruh koji realizira emr; a Allah najbolje zna.