6. Zar nisi vidio kako je postupio Gospodar tvoj sa Adom,
7. Iremom punim stubišta,
8. Kojima nisu stvoreni slicni u zemljama?
(Kur’an, 89:6,7)
Kur’an se osvrce na grad Irem, kojega je Allah uništio zbog zla njegovih stanovnika. Sve donedavno nije bilo nikakvih izvještaja o ovome gradu i smatralo se da je on samo poznat kao legenda. 1991. godine u južnoarabijskoj pustinji Rub-el-hali u Omanu nadeni su ostaci 4300 godina staro grada Irema “Ubar.” Pocetni radarski snimci nisu odmah ukazivali na lokaciju ovoga mjesta, medutim, slike sa satelita Landsat i Spot pokazale su da postoje odredeni tragovi u pustinji. Istraživaci su identificirali ove tragove kao stare karavanske puteve. Karavanski putevi se sastaju na jednom mjestu, koje se zove Eš-Šisr.
Iskopavanja na ovom prostoru su razotkrila veliku osmougaonu tvrdavu debelih zidova, visokih 10 stopa i osam visokih tornjeva na uglovima. Arheolozi su takoder našli grcku, rimsku i sirijsku grncariju, a najstarija je datirana na 4000 godina starosti. Otkrice ovih vrsta rukotvorina sa udaljenih mjesta pokazuje da je ovo svakako bio veliki trgovacki centar i najvjerovatnije cuveni Ubar. Zapanjujuci rezultat iskopavanja jeste što se pokazalo da je Ubar doživio katastrofalan kraj, kao što to mnogobrojne legende pokazuju.
Sura Fedžr u Kur’anu govori o ovom gradu kao o gradu sa tornjevima pod imenom Irem. Istraživaci pretpostavljaju da je ovaj grad mogao biti najraniji poznati tranzitni centar za mirisne smole, koje su poticale daleko sa juga. Istraživaci su morali savladati brojne pješcane oluje i zmije otrovnice da bi locirali osmougaone kamene gradske zidine, 6-8 stopa visoke ostatke, 7 od njegovih 8-30 stopa visokih od blatne cigle sagradenih kula, razlicitih soba, peci za grncariju i hiljade komada grncarije.
Istraživaci su pronašli grad prateci drevne pustinjske puteve, detektirane na slikama, koje je nacinilo nekoliko aviona, ukljucujuci radare i opticke kamere, koje je nosio Celindžer u oktobru 1984. godine.
Prema Jusufu Aliju, grad Irem je bio glavni grad naroda Ad. Podaci pokazuju da je grad propao u rupu, kada se pod njim srušila krecnjacka pecina. Prema legendi Ubar je uništen u nesreci koja se dogodila oko stote godine n.e. I tada ga je prekrio pjesak. Grad je vjerovatno imao tek nešto više od sto stanovnika, ali je bio okružen brojnim logorima, oznacenim grncarijom, ugljem i ognjištima. Raniji pokušaji da se pronade Ubar u Omanskim dinama propali su 1930, 1947 i 1953. godine.