“On je samo Opomena svjetovima.
A sigurno cete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.” (Kur’an, 38:87,88)
Kur’an je potsjetnik ljudima sve do dana Sudnjega. On sadrži informacije koje covjek otkriva s vremenom. Zbog toga je Kur’an objava s Allahovim znanjem i svaki pojedini ajet, koji je u njemu objavljen, ne izmice tom znanju.
Energija ranog Suncevog sistema nije bila dovoljna da proizvede elementarno gvožde. U proracunavanju energije potrebne za proizvodnju jednog atoma gvožda utvrdeno je da je ona bila 4 puta veca od energije citavog Suncevog sistema. Drugim rijecima, ukupna energija Zemlje, ili Mjeseca, ili Marsa, ili bilo koje druge planete, nije dovoljna da formira jedan novi atom gvožda. Cak sva energija Suncevog sistema nije to u stanju uciniti. Naucnici vjeruju da je gvožde izvanzemaljskog porijekla, koje je na nju spušteno, a ne u njoj formirano.
U jednom kur’anskom ajetu citamo:
“Zaista smo slali poslanike Naše sa dokazima jasnim i objavljivali s njima Knjigu i mjerilo, da svijet postupa po pravdi. I spustili smo gvožde - u njemu je sila žestoka i koristi za ljude - i da Allah zna ko pomaže Njega i poslanike Njegove u nevidljivom. Uistinu! Allah je Silni, Svemocni.” (Kur’an, 57:25)
Teorije koje govore o formiranju planeta radikalno su se izmijenile. Danas vecina astronoma vjeruje da su Zemlja i druge planete originalno formirane od magline koja je okruživala Sunce. Smatra se da se to dogodilo prije 5 milijardi godina.
Proucavanje radioaktivnog materijala na Zemlji pokazuje da on ne bi mogao biti stariji od ovog, jer da jest, taj materijal bi propao i pretvorio u olovo.
Ova teorija je poznata kao moderna nebularna hipoteza nakon modifikacije stare nebularne hipoteze. Ali, kako se maglina sastojala primarno od vodika i helijuma, ova hipoteza ne nudi zadovoljavajuce objašnjenje kako su se na Zemlji formirali teži elementi, a takode i na kamenim unutrašnjim planetama (Merkuru, Veneri i Marsu). Vanjske gasne planete (Jupiter, Saturn, Neptun i Uran) su po sastavu vrlo slicne Suncu. Najveci dio njihove mase, kao i kod Sunca, sastoji se od vodika i helijuma, tako da je njihovo formiranje u skladu sa nebularnom hipotezom. Upravo prisustvo težih elemenata na kamenitim planetama je ono što još nije objašnjeno na zadovoljavajuci nacin.
Oko formiranja ovih težih elemenata Kur’an daje znacajnu informaciju. Ovo je zagonetka, koju nebularna hipoteza nije uspjela riješiti.
U Kur’anu se kaže da je gvožde spušteno na Zemlju u kasnijoj fazi, kada je Zemlja vec bila inicijalno formirana.
Rijec “spustili smo” jasno pokazuje da je Zemlja ranije postojala. Ova zapanjujuca informacija potvrduje nebularnu hipotezu i rješava njenu preostalu zagonetku. Znacajna cinjenica ovdje je što Kur’an, ne samo da je u skladu sa modernom teorijom, nego i sama teorija mora potražiti svoju validnost u Kur’anu.
Formiranje teških elemenata namece i druga pitanja. Atomi tih elemenata sastoje se od jezgara oko kojih orbitiraju elektroni. Jezgro ili nukleus sadrži izvjestan broj protona pozitivno naelektrisanih i jedan broj neutrona koji su neutralni po naelektrisanju. Ali kako se ista naelektrisanja odbijaju, a suprotna uzajamno privlace, možemo ocekivati da se nukleus rascijepi u nastojanju svakog protona da se udalji od drugog protona. Šta je to onda što ih drži zajedno?
Gravitacija, obzirom na masu protona i neutrona, sigurno nije dovoljna. Vjeruje se da postoji jaka vezujuca sila, daleko, daleko jaca od gravitacije. Jezikom brojki receno to je broj deset sa trideset i devet nula. Ova vezujuca sila je veca što je element teži i vjeruje se da je ta vezna sila unutar atoma gvožda veca od slobodne energije, koja se nalazi u Suncevom sistemu! Ovo nam ponovo izgleda kao sugestija da ovi teži elementi nisu mogli biti formirani u Suncevom sistemu, što je u skladu sa informacijom datom u Kur’anu.
Kako supernove proizvode teške elemente?
Tim astronoma NASA-e došao je kljucnih podataka koji rasvjetljavaju kako se gvožde, silicij i drugi elementi formiraju u masivnim eksplozijama supernova.
Prvi put su naucnici jasno identificirali šta nastaje i gdje, duboko unutar eksplodirane zvijezde. Za vrijeme svog životnog vijeka zvijezde su fabrike koje koriste najprostiji element hidrogen i pretvaraju ga u teži. Nakon što potroše sav hidrogen u svom jezgru, zvijezde pocinju kolapsirati, a njihovi centralni dijelovi formiraju crne rupe, dok ostatak zvijezde bude raznesen strahovitom supernova eksplozijom.
Supernove su rijetke, pojavljuju se jednom u 50 godina u galaksijama našeg tipa. Jednom oslobodeni sa zvijezda novostvoreni elementi mogu uzeti ucešce u formiranju novih zvijezda i planeta u velikom ciklusu, koji se ponavljao nekoliko puta. Znacajno je shvatiti da naša planeta Zemlja, a i samo covjecanstvo pripada ovom velikom kosmickom ciklusu.