37:5 Istoci i zapadi. Ovdje moramo spomenuti, citirajuci nekoliko ajeta iz Kur’ana, ideju da postoji više od jednog Istoka i Zapada. Ovo je cisto opisna stvar, jer se ovi fenomeni oslanjaju na najobicnije opservacije.
Svako ko pažljivo prati izlaske i zalaske Sunca zna da Sunce izlazi na razlicitim tackama Istoka i zalazi na razlicitim tackama Zapada, zavisno od sezone. Krajnje tacke uzete sa oba horizonta definiraju limite koji oznacavaju dva istoka i dva zapada, a izmedu njih je niz istoka i zapada. Fenomen ovdje opisan je obican, ali ono što uglavnom zaslužuje pažnju u ovom poglavlju jeste opis astronomskih fenomena u Kur’anu koji su u skladu sa savremenim podacima.
“Gospodar istoka.” (Kur’an, 37:5)
“Rastojanje dvaju istoka.” (Kur’an, 43:38)
“Gospodar dvaju istoka i dvaju zapada.” (Kur’an, 55:17)
“Gospodar istoka i zapada” (Kur’an, 70:40)
Istoci, šta su dva istoka i dva zapada? Šta je mnoštvo istoka i zapada? Šta je rastojanje dvaju istoka? O navedenim ajetima možemo razmišljati na nivou vremensko - prostorne pozicije, na galaktickoj, i medugalaktickoj razini, na nivou planete Zemlje neraskidivo povezane sa maticnom zvijezdom Suncem, zatim u metafizickom svijetu i konacno na nivou jedne zemlje ili države.
Komentatori ovih ajeta su uglavnom prizemljeni u Suncev sistem na relaciji Zemlja-Sunce. Mi takoder ne možemo izbjeci ovu ogranicenost, ali nas to nece zaustaviti u razmišljanju. Posmatrano na galaktickoj ravni sa pozicije Zemlje, postoji bezbroj istoka i zapada, prakticki onoliko koliko ima vidljivih zvijezda.
Još je veci broj nevidljivih izlazaka i zalazaka zbog procjene da makar polovina od ukupnog broja zvijezda naše galaksije ima planetarne sisteme koji su hladni i zbog toga nevidljivi.
Kad je o zijezdama rijec, ovdje cine izuzetak zvijezde koje nikada ne izlaze niti zalaze, kruže oko sjevenog nebeskog pola i nikada ne zapadaju za horizont. Takav je primjer zvijezda sazviježda Velika kola. S druge strane sa naših geografskih širina nikad necemo vidjeti anticirkumpolarne zvijezde koje su vidljive sa južne hemisfere i cije izlaske i zalaske ne vidimo. Takav je primjer galaktike pod nazivom Magelanovi oblaci.
Ako stvari posmatramo kroz godišnje kretanje Sunca, pod rastojanjem dvaju istoka mogu se podrazumijevati dvije krajnje tacke izlazaka Sunca za vrijeme ljetnog i zimskog solsticija. Izmedu ove dvije tacke postoji mnoštvo tacaka izlazaka i zalazaka Sunca jer se ono svakog dana uzdiže sa nove tacke i zapada na novoj tacci. To su njegovi istoci i zapadi. Ovo pomjeranje Sunca u toku godine dovodi do promjene godišnjih doba na Zemlji i generiranja razlicitih vrsta ciklusa. Aktivnosti miliona ljudskih bica uslovljene su i vodene ovim promjenama. Ova alternacija je takoder manifestacija Allahove moci i Njegova blagodat ljudima.
Moguce tumacenje dvaju istoka i dvaju zapada je i to da Sunce samo dva puta u godini izlazi tacno na istoku i zalazi tacno na zapadu, a to je na dan proljetne ravnodnevnice 21. marta i jesenje ravnodnevnice 23. septembra kada je deklinacija Sunca jedanaka nuli, ali Allah najbolje zna!
Za razliku od zvijezda koje izlaze i zalaze u stalnim tackama horizonta, Sunce u toku godine stalno mijenja te tacke. Ova pojava nastaje zbog promjene Sunceve deklinacije. Gledano s površine Zemlje prividni put Sunca po nebeskom svodu u toku dana mijenja se kroz godinu. Ljeti se Sunce diže visoko nad horizont i duže ostaje nad njim nego zimi kad je nisko i kad dan traje mnogo krace. Slika odgovara našim geografskim širinama (oko 44 stepena sjeverno od ekvatora).