23:112,113 Relativnost u Kur’anu. Zakljucci, kojima nas vode otkrica savremene nauke, pokazuju da vrijeme nije jedna apsolutna cinjenica, kao što pretpostavljaju materijalisti, vec samo relativna percepcija. Ono što je još interesantnije je da je ova cinjenica u Kur’anu saopštena ljudima prije 14 stoljeca. U Kur’anu, dakle, imamo razlicite reference za relativnost vremena. U nekim ajetima ima indikacija da ljudi vrijeme opažaju razlicito i da oni ponekad vrlo kratak vremenski period vide kao dugacak.
Slijedeci razgovor ljudi za vrijeme Sudnjeg dana je dobar primjer za ovo:
112. (Allah) ce reci: “Koliko ste ostali na Zemlji, racunajuci godine?”
113. Reci ce: “Ostali smo dan ili dio dana. Ta pitaj one koji su brojali!”
114. (Allah) ce reci: “Ostali ste samo malo, kad biste znali!” (Kur’an, 23:112-114)
U nekim drugim ajetima navedeno je da vrijeme može teci razlicitim brzinama u razlicitim okolnostima.
“I požuruju te s kaznom. A nece Allah prekršiti obecanje Svoje. I uistinu, dan je kod Gospodara tvog kao hiljadu godina od onog što racunate.” (Kur’an, 22:47)
“Penju se meleci i Duh Njemu, u danu cija je mjera pedeset hiljada godina.” (Kur’an, 70:4)
Ovi ajeti su cista manifestacija relativnosti vremena. Cinjenica da je ovo rezultat dostignuca nauke 20-og vijeka, a u Kur’anu objavljen prije 1400 godina je indikacija da je Kur’an Objava od Allaha, koji obuhvata i svo vrijeme i sav prostor.