21:104 Veliki grc kosmosa. “Dan kad savijemo nebo kao motanjem svitka za knjige. Kao što smo poceli prvo stvaranje, ponovicemo ga. Obecanje je na Nama. Uistinu, Mi cemo biti Izvršitelji.” (Kur’an , 21:104)
“I ne cijene Allaha pravim cijenjenjem Njegovim, a Zemlja sva bice u šaci Njegovoj na Dan kijameta, i nebesa ce smotana biti u desnici Njegovoj! Slavljen neka je On i uzvišen od onog šta pridružuju!” (Kur’an, 39:67)
Prema modernoj kosmologiji kosmos je poceo prije 10 do 15 milijardi godina s dogadajem zvani “Veliki prasak.” Od tada se on širi. Ono što ne znamo jeste da li ce se on nastaviti vjecno širiti. Ako je gustoca materije u univerzumu dovoljno velika, gravitacione sile ce uzrokovati prestanak širenja univerzuma, a zatim proizvasti njegovo urušavanje. Ako se to dogodi, univerzum ce skoncati u drugom kataklizmickom dogadaju, kojeg kosmolozi nazivaju “Veliki grc.”
Teorija “Velikog grca” jeste scenario za kraj univerzuma. Ona kaže da, kada univerzum bude stariji 50 miliona puta od sadašnje starosti, ili kad bude imao 7,5 x1017 (750 kvadriliona godina), njegovo širenje ce prestati. Zatim, u pocetku polahko, a onda ubrzano, univerzum ce poceti kolapsirati.
21:104 Obrt vremena. Vrijeme je najneuhvatljivija misterija univerzuma. Niko ne zna šta je stvarno vrijeme. Albert Ajnštajn je rekao da je vrijeme ono što mi mjerimo sahatima. Vrijeme prolazi sporo pri velikim brzinama kretanja, a zaustavlja se na brzini svjetlosti. Vrijeme ima pravac, ono se uvijek krece prema buducnosti. Mi vidimo kišu kako pada s neba, kako ljudi stare, kako umiru. Nikada ne vidimo da se razbijena caša vraca u nerazbijeno stanje, ili da se neko vraca iz mrtvih. Fizicari kao Tomas Gold i Stiven Hoking pretpostavljaju da ce se vrijeme obrnuti kada kosmos pocne da se skuplja. Neki ajeti Kur’ana sugestiraju da ce jednoga dana poceti kontrakcija univerzuma i da ce tada poceti Sudnji dan.
“Dan kad savijemo nebo kao motanjem svitka za knjige. Kao što smo poceli prvo stvaranje, ponovicemo ga. Obecanje je na Nama. Uistinu, Mi cemo biti Izvršitelji.” (Kur’an , 21:104)
U gornjem ajetu sažimanje kosmosa uporedeno je sa motanjem svitka za knjigu. To je trenutak kada bi se vrijeme moglo povratiti. Povratak vremena bi uzrokovao da ljudi ustanu iz svojih mezara i ponovo ožive. Svaki dogadaj bi se ponovo zbio u vremenu.
“I nema ništa skriveno na nebu i Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.” (Kur’an, 27:75)
Kako bi se historija Zemlje odvijala unazad, narodi bi se vracali jedni za drugim. Sva dobra i zla djela, kako individua, tako i naroda, postala bi sasvim ocita, kako bi vrijeme teklo unazad.
“ I vidjet ceš svaki ummet - klecat ce - svaki ummet ce biti pozvan knjizi svojoj: “Danas cete biti placeni za ono šta ste radili.” (Kur’an, 45:28)
Tok vremena unazad ucinio bi da ljudi vide šta su ranije uradili. Ono nece imati kontrolu nad svojim rukama, nogama, ustima i ocima. Sve dobre i loše stvari, koje su ranije ucinili ponovo ce uciniti. U tom smisu ruke, noge, itd. postace svjedoci protiv njih pred Allahom i svim melecima. Oni nece biti u stanju poreci ništa od lošega što su ucinili.
“Na Dan kad protiv njih budu svjedocili jezici njihovi i ruke njihove i noge njihove, o onom šta su radili.” (Kur’an, 24:24)
“Uistinu, Mi vas upozoravamo kaznom bliskom, na Dan kad vidi covjek šta su unaprijed poslale ruke njegove i rekne nevjernik: “O da sam prašina!” (Kur’an, 78:40)
“I kad se poslanicima vrijeme odredi.” (Kur’an, 77:11)