Temeljna razlika izmedu kontinentalnih planina i okeanskih planina jeste u njihovom materijalu. Kontinentalne planine su u osnovi napravljene od sedimenata, dok su okeanske planine sastavljene od vulkanskih stijena. Kontinentalne planine su formirane komresionim silama, dok su okeanske planine formirane silama razvlacenja.
Zajednicka karakteristika oba tipa planina jeste što imaju temelj na kojem planina pociva. U slucaju kontinentalnih planina, lahki materijal male gustoce proteže se sa planine u dubinu Zemlje kao korijen. U slucaju okeanskih planina takoder postoji lahki materijal koji podupire planinu kao temelj, ali je on nešto proširen.
Kada su u pitanju gustine, onda obje vrste odraduju isti posao podupiranja planina. Zbog toga je funkcija temelja (korjena) da podupire (drži) planine prema Arhimedovom zakonu.
Sve planine bile one na kopnu ili u moru, imaju konturu grebena. Da li je iko mogao u vrijeme poslanika Muhammeda a.s. znati kakav je oblik tih planina? Da li je iko mogao zamisliti da jedna kruta masivna planina, koju on pred sobom vidi, ima svoje produžetke u Zemlji i da ima svoj korijen, kako tvrde naucnici. Veliki broj knjiga geografije, kada opisuju planine, opisuju samo onaj dio, koji je iznad nivoa tla. To je zbog toga što ih nisu pisali strucnjaci geolozi, a o tome nas upoznaje savremena nauka, a Allah u Kur’anu kaže:
“Zar nismo ucinili Zemlju posteljom,
A brda stubovima (klinovima)?” (Kur’an, 78:7)
Planine imaju znacajnu ulogu u stabilizaciji Zemljine kore. Evo kako to tacno Kur’an opisuje prije 14 stoljeca:
“I brda: ustabilio ih je.” (Kur’an, 79:32)
I kaže:
“I razbacao je po Zemlji stabilne planine, da vas ne trese, i rijeke i puteve, da biste se vi uputili.” (Kur’an, 16:15)
Ucenjaci ne mogu znanje, objavljeno poslaniku Muhammedu od Allaha i koje je sadržano u Kur’anu, pripisati nikakvom covjeku, niti naucnom autoritetu tih vremena, jer su naucnicima te tajne bile nepoznate.
Šta više, ljudi nisu mogli naci nikakvo objašnjenje, pa su to znanje morali pripisati nekoj vanzemaljskoj sili.
Stabilizacija planinama.Planine koje su se formirale u toku hladenja Zemljine kore igraju znacajnu ulogu, kao što na to ukazuju geološke teorije. One doprinose držanju kontinenata na njihovim mjestima. Kontinenti plutaju na rastopljenom materijalu, koji leži ispod njih. Opcenito debljina Zemljine kore je oko 5 kilometara.
Pa ipak, debljina kore ispod planina proteže se i do 35 kilometara. To je iz razloga što ispod svake planine postoji njen korijen nalik na njen dio iznad Zemljine površine. Ti korjeni imaju zadatak da kao klinovi fiksiraju Zemlju. Ovo je veoma precizno receno u Kur’anu:
Moderna geološka teorija takode tvrdi da kopno nije stabilno. Tu su dva glavna faktora:
1. Pomjeranje toponima zbog erozije vodom, vjetrom ili ledom. Rijeke npr. odnose milione tona zemlje u more. Jaki vjetrovi erodiraju planinske vrhove, dok topljenje leda pomjera enormne kolicine materijala na svome putu.
2. Zona kopna se takode smanjuje regresijom, tj. postepenim spuštanjem priobalnog dijela kopna ispod nivoa mora.