10:5 Najveca brzina - brzina svjetlosti. Najveca brzina C koja oznacava brzinu svjetlosti u vakuumu nagoviještena je u dva ajeta Kur’ana velicanstvenog, povezujuci ovu fundamentalnu univerzalnu konstantu sa kretanjem sistema Zemlja-Mjesec. Novo relativisticko tumacenje ove kur’anske relacije daje vrijednost C=299792,5 km/s, što je u krajnje zacudujucoj saglasnosti sa prihvacenom internacionalnom vrijednosti. Ovaj zapanjujuci rezultat istice jedinstvo fizickog svijeta, vrijednost specijalne teorije relativiteta i autenticnost samog Kur’ana.
Brzina svjetlosti u vakuumu pripada maloj grupi fundamentalnih konstanti, pa ipak ona zauzima istaknutu poziciju u ovoj grupi. Prije svega ona se susrece u veoma razlicitim granama fizike. Od starih Grka pa do Srednjeg vijeka smatralo se da je brzina svjetlosti beskonacna. Aristotel je smatrao da se svjetlost širi trenutno.
U 11-om stoljecu arapski ucenjak El-Hassan je smatrao da svjetlost putuje nekom odredenom brzinom. Galileo je ispitivao ovu brzinu, ali nije uspio , objasnivši da se svjetlost krece izvanredno brzo. Roemir (1676) je prvi mjerio brzinu svjetlosti, koristeci pomracenje Jupiterovog satelita Jo. On je dobio jedan netacan rezultat od 215000 km/s jer u to vrijeme nije bio tacno poznat dijametar Zemljine orbite. Pocevši od 17-og vijeka pokazuje se stalni napredak u metodama i tehnikama odredivanja najvece brzine C.
Fromova vrijednost se smatrala najtacnijom dug period sve do 1983. godine, kada je u ovu svrhu primjenjen interferometar sa moduliranom laserskom radijacijom.
Prema Americkom nacionalnom modelu standarda C=299792,4574 + 0,0011 km/s, a prema Britanskoj nacionalnoj laboratoriji C=299792,4590+0,0008 km/s.
Lunarno orbitalno kretanje u Kur’anu. Prije cetrnaest vjekova, Kur’an, sveta knjiga Islama, objavljena je od Boga covjecanstvu putem poslanika Muhammeda, koji je živio na Arabijskom poluostrvu. Arapi su koristili lunarni kalendar u svom racunanju vremena. Kur’an im se obraca na jedinom jeziku kojeg su oni mogli razumjeti, ne dirajuci u njihove navike.