Arapi su u džahilijjetu (periodu prije poslanstva Muhammeda, alejhisselam) svoga kralja zvali rabb. Inače, riječ rabb izvedena je iz riječ terbije (odgoj, odgajanje) koja podrazumijeva postepeno vođenje nečega do njegova savršenstva. Veli se da je riječ rabb atribut deriviran iz glagola rebbehe/jerubbuhu (odgajati, othranjivati), pa odatle rabb – odgajatelj. Dakle, rabb je neko ko podiže, uzdiže ili hrani živo biće (biljku, životinju, čovjeka) prateći ga kroz njegova različita stanja sve do njegova savršenstva. Riječju rabb imenuje se i posjednik (mālik), jer on čuva ono što posjeduje i to unaprjeđuje (Bejdavi, Envāru t-Tenzīl, 1/13; Sujuti, Mu'tereku l-aqrān, 1/446; Ešfak, Suština islama, 24-24).