Kur’anska pravednost za sve ljude,bez obzira kojem narodu,rasi ,kulturi da pripadaju.
U nekim društvima pripadnost nekom narodu, rasi ili naciji bitno utice na sud o pojedincu –…..Iako uvjetovanosti nekog cina mogu biti iste -cesto se samo na osnovu razlicite pripadnosti rasi,kulturi, naciji donosi razlicit sud o nekome.U nekim društivima pripadnost nekoj rasi, ili staležu igra ogromnu ulogu u pravosudju.
U 20 vijeku Hitler je smaknuo milione ljudi samo zbog toga što je smatrao da je arijevska rasa superiornija od drugih.I u današnjem vremenu ljudi su izloženi nepravdi samo zbog toga što su razliciti od drugih.U USA kao I u Jažnoj Africi mnogi ljudi su bili(a negdje i ostali) izloženi brutalnom i nepravednom tretmanu samo zbog toga što su imali drugu boju kože.
Suprotno tome , Bog nam u Kur’anu kazuje da svrha stvaranja razlicitosti ne leži u medjusobnoj mržnji i nepravdi .Kur’an objašnjava ljudima da su razlicitosti stvorene da bi se ljudi “medjusobno bolje upoznali”(49:13).
Razlicite nacije i rase bi trebale da se zbližavaju,upoznavaju .Trebale bi da kroz razlicite tradicije, kulture ,jezike uce korisne stvari jedni od drugih –…U kratko - svrha stvaranja razlika medju narodima, nacijama, rasama nije u stvaranju konflikta(i neprijateljstava) , vec naprotiv- te razlicitosti pospješuju kulturno bogatstvo covjecanstva.Sve te varijacije su odredene Božijim davanjem.Neki ljudi su visociji, neki više žuti –ali niti jedna od tih osobina ih ne cini superiornijim od drugih-niti bi se ljudi trebali stidjeti tih razlika - niti imati komlekse manje ili vece vrijednosti zbog istih.
Svaka osoba je kroz stvaranje razultat Božijeg davanja - i svaka osoba je stvorena sa nekom svrhom-tako da u Božijim ocima ove razlike ne igraju veliku važnost.Vjernici znaju da se boljitak i napredak covjecanstva zasniva na moralu,pravednosti, bogobojaznosti i jacini vjere(imana) u Boga.
“O,ljudi.Zaista smo vas Mi stvorili od muška i ženska(oca i majke), i ucinili smo vas narodima i plemenima da biste se (medusobno) upoznavali. Izmedu vas kod Boga je najplemenitiji onaj koji je najbogobojazniji.Zaista Bog (to) zna (i) svjedok je(tome).( 49:13)
Bog nas obavještava u ovom ajetu o pravednosti i poziva nas na jednakost medju ljudima, toleranciju i miroljubiv postupak prema svakome.
U svoje vrijeme Poslanik Muhammed s.a.v.s. je pravedno tretirao sve ljude bez obzira na pripadnost plemenu,naciji i rasi.On je na mnogo mjesta kritikovao pristrasnost u donošenju suda –kao što je kritikovao osudivanje nekog kao “prljavog i zlog” samo na osnovu pripadnosti nekoj naciji ili rasi.
Muhammed s.a.v.s. je rekao:”Nema prednosti arap nad ne-arapom,niti je ne-arap superiorniji od arapa,kao što bjelci nisu superiorniji od crnaca, niti crnci od bjelaca –ljudi su bolji jedni od drugih samo u pobožnosti i u cinjenju dobrih djela .
U jednom okruženju gdje se moralne vrijednosti Kur’ana njeguju-covjek ne može biti optužen- niti diskrimiran samo na osnovu toga što je jevrej,crnac ili indijac…Bog odreduje rasu i narodnost kojoj ce neki covjek pripadati.On oblikuje covjeka na najuzvišeniji nacin.Covjekova je dužnost biti uvjek pravedan,tolerantan, susretljiv i miroljubljiv prema ljudima-bez obzira na razlicitosti.
Sa druge strane covjek ne bi trebao biti cjenjen na osnovu bogatstva koje ima.Covjek se cijeni na osnovu moralnih vrijednosti koje ga krase-bez obzira kojem narodu , naciji, kulturi da pripada.
O vjernici , budite pravi pobornci pravde ,svjedoceci u ime Boga –pa makar bilo i protiv vas samih,ili protiv roditelja i rodbine.Bez obzira dali je neko bogat ili siromah(bude li onaj protiv koga svjedocite bogat ili siromah) ,Bog je najpreci da void brigu o njima.I ne slijedite svoje strasti da biste skrenuli od istine!Ako vi krivo svjedocite ili odustanete (od svjedocenja),Bog zna ono što vi radite.(4:135)
U uvom ajetu Bog nam naredjuje pravednost .Finansijsko stanje nekog covjeka ne bi trebalo da mijenja ispavnost suda i pravednost prema ljudima.Bog najbolje zna da je dobar materijalni status na ovom svijetu samo “davanje” kojim On nekoga dovodi u iskušenje.Kada neko umre ništa od onoga što posjeduje ne ide sa njim u grob, sem njegovih djela koje je cinio.
Pristrasnost
“I ude Musa neopaženo u grad i u njemu zatece dvojicu kako se tuku.Jedan )od njih) bješe od njegova plemena , a drugi od njegovih neprijatelja.I njegov suplemenik zatraži pomoc od Muse protiv svoga neprijatelja.Pa Musa udari neprijatelja i usmrti ga.Rece (Musa):”ovo(što uradih) je šejtanski posao.Zaista je on(šejtan) jasni neprijatelj koji zavodi(sa pravog puta).” (28:15)
U ovoj prici Poslanik Musa s.a.v.s. je bio svjedok fizickom obracunu dvojice ljudi,jedan od njih je bio pripadnik njegovog plemena.U ovoj prici Musa s.a.v.s. se zauzima za covjeka iz svog plemena(bez da je ispitao dali je taj covjek u prvu ili u krivu) i ubija drugog covjeka koji je pripadao drugom plemenu.Musa nije namjeravao da ga ubije – ali covjek ipak umire od jacine Musinog udarca.Odamah nakon tog cina Musa s.a.v.s. shvata grešku koju je pocinio.Ovaj primjer Muse s.a.v.s vjernici trebaju da dobro prouce – jer u njemu postoji nauk o tome da pristrasnost i bliskost prema nekome na znace u isto vrijeme pravednost.Ovaj primjer nam kaže i to da ukoliko je neko ucinio loše djelo , mi ne treba da ga podržavamo samo zbog cinjenice što smo mu bliski ili što nam je prijatelj.Ustvari Musa s.a.v.s. shvata pogubnost svog cina i odmah u isti cas govori “Ovo je šejtanovo djelo”.
I zaista “pristrasnost” koju je Musa s.a.v.s okarakterisao kao “šejtanovo djelo” je odgovorna za sva krvoprolica koja su se cinila u historiji.
Covjekova opsesija da prikaže svoje bližnje (porodicu,pleme, stalež, grupu, sljedbenike , rasu…) kao “uvjek pravedne” , bez da se upušta u ispitivanje ispravnosti tog stava, je glavni uzrok nesporazuma i ratova.
Musa s.a.v.s. je shvatio opasnost pristrasnosti pa se obratio Bogu:
“Rece (Musa):”Moj Gospodaru,ja sam sebi nasilje pocinio pa mi oprosti!”.Pa mu je On osprostio.Zaista je On oprosnik i milosnik”. Rece (Musa): ”Moj Gospodaru (tako mi) blagodeti koju si mu ucinio,ja (u buduce) necu biti pomagac zlikovcima.I Musa je prestrašen hodao gradom,išcekujuci (posljedice onoga što je ucinio),a onaj(njegov suplemenik) koji je juce od njega tražio pomoc-ponovo se pojavi da traži pomoc(od Muse).Rece mu Musa:”Zaista si ti zalutao”Kad je (izraelcanin) htio ponovo navaliti na onoga koji im je (i Musi i njemu) bio neprijatelj (Musa ga htjede sprijeciti u tome) , a Izraelcanin rece:”O Musa ,hoceš li da me ubiješ kao što si juce ubio covjeka?Ti samo želiš da budeš silnik na zemlji,a ne želiš da budeš jedan od onih koji prave red”.
I dode (neki) covjek žurno sa kraja grada pa se obrati Musi: “O, Musa, zaista se velikani (uglednici) dogovaraju da te ubiju.Odlazi (iz Egipta) - to ti je moj savjet”.
Pa Musa prestrašen izade( iz Egipta) , i dok je ocekivao neprijateljstvo obrati se Gospodaru: ”Moj Gospodaru ,spasi me od silnickog naroda”. (28:16-21)